Ponedjeljak je, kao svoj prvi umirovljenički dan, Jerolim Jere Uroda proveo na petom katu nekadašnjeg hotela Beograd, u uredu županijskog pročelnika za more i turizam. Prvi gradonačelnik Biograda, danas 67-godišnji Uroda, od 1997. godine je bio vječni pročelnik za more, obalu, koncesije, pomorstvo, turizam…. U ponedjeljak je uvodio u posao novog pročelnika Krešimira Laštru.
– Čovjek prvi put dolazi u dodir s tim poslom, malo ću ga upoznati s onim što ga čeka i pomoći mu da krene, neće to dugo trajati. Upravni odjel je dobro ustrojen, ljudi znaju svoj posao – kaže Uroda.
– Ni novi pročelnik neće znati granice pomorskog dobra?
– E, to je jedan od najvećih problema. Legislativa nam je opsežna, ali s njom mi na terenu nikada nismo dobili što nam treba, jer nas nitko ništa i ne pita. Oduvijek je to tako, pa je i sada: dok mi govorimo, ministar gleda u plafon! Što se granica tiče, mi smo za područje grada Zadra poslali prijedlog dijela granica pomorskog dobra još 2007. godine i otada – potpuni muk! A to nije sve, odradili smo i niz drugih prijedloga, odradili smo prioritete, ali što se granica pomorskog dobra tiče – ni glasa.
– Može li pomoći novi Zakon o pomorskom dobru?
– Novi zakon je – nula bodova! Godinama smo predlagali da granice pomorskog dobra određuju županije, a ne ministarstvo, ali to nikada nije prošlo. Ubuduće će to raditi Agencija, ali problem je u tome što sve to radi jedan jedini čovjek koji je zatrpan papirima iz cijele Hrvatske.
– Koliko je devastirana obala u Zadarskoj županiji?
– Dosta, a imamo jednog jedinog hidrograđevnog inspektora! Ma koliko bio sposoban, jedan čovjek to ne može stići. A čak i u slučajevima kada neki predmeti završe na DORH-u ili padne pravomoćna presuda, na terenu se nakon toga ne događa ništa.
– Upozoravali ste da novim zakonom županije gube dio prihoda od koncesija?
– To se dosada dijelilo na tri, a sada na četiri dijela, pa ispada da ćemo financirati novoustanovljenu Agenciju. Osim koncesija, izdavali smo i rješenja o korištenju pomorskog dobra za brodice i jahte, što će ubuduće raditi lučke kapetanije. To se plaćalo 15 kuna po dužnom metru plovila i pet kuna po kilovatu motora, a sada će taj novac ići u državni proračun. U Zadarskoj smo županiji izdavali oko 13.000 takvih rješenja, nije to mali novac.
Umirovljeničko vrijeme Jere Urode topit će u hobijima: vaterpolu i – obradi drva. Kao nekadašnji vaterpolist, sada je delegat na utakmicama na kojima susreće staru gardu, a u vlastitoj radionici – restaurira namještaj!
– Volim obnavljati stari namještaj i sada ću konačno za to imati vremena. Počeo sam s vlastitim, preko sto godina starim namještajem koji sam naslijedio. Zavolio sam raditi s drvom, to me opušta i liječi živce, samo moram konačno srediti radionicu – kaže Uroda.
– Takva smo država, što li, traži se sve više papira, dokumenata, dozvola… Primjera radi: što je građevinska dozvola za kavez za uzgoj ribe?! Pitali smo arhitekte i inženjere građevine, ali oni ne znaju što je to. Pitali smo Ministarstvo graditeljstva jesu li kavezi građevine, a odgovorili su nam da nisu, osim ako unutar njih ne gradimo?! Ma, hajte molim vas, navodi Uroda jedan primjer birokratskih besmislica.
