Članovi zadarske muške klape „Donat”, koja je osnovana prije više od četiri desetljeća i aktivna je bez prekida od davne 1972. godine, kažu da će „pjevati dok dišu”. Nije poznato da postoji još neka klapa s tolikim stažem, a najduži staž u „Donatu” ima Renato Vladović koji je član klape 41 godinu.
Renato kaže da za njim puno ne zaostaje ni Goran Božidar Paleka te da njih dvojica čine „više od 70 godina klape” s obzirom na to da će Paleka uskoro obilježiti 30 godina pjevanja u klapi „Donat”. Respektabilna brojka išla je i uz respektabilne goste – nema tih pjevača, osim „Donatovih”, koji su zabavljali i kraljeve i emire islamskih zemalja, ali i predsjednike država bez obzira na režim.
– Gospodine Vladoviću, zar ste bili angažirani za pjevanje baš za sve predsjednike koje smo imali od 72.?
– Baš sve. Točnije, samo nas Josipović nije angažirao, već se na Narodnom trgu zaustavio slušati naš koncert, nakon kojeg nam je svim pojedinačno čestitao. Za dr. Franju Tuđmana pjevali smo u intimnoj atmosferi restorana „Marina” u Zadru, a za predsjednika Mesića su nas zvali u Sloveniju, da pjevamo na večeri koju je imao sa slovenskim predsjednikom Danilom Türkom. Za Tita ne pitajte…
Najprije smo bili stopirani jer je većina naših članova pjevala i u crkvenom zboru. Na koncu smo ipak angažirani i Titu smo pjevali ispred hotela „Zagreb” kada je 79. došao u Zadar, no iste je večeri stigla naredba da ga dođemo zabavljati i na brodu „Galeb”… Išli smo samo mi i Ivica Maštruko. To je bila prava zabava… ostalo se puno duže od planiranog…
– Pjesmom ste pronijeli Zadar doslovno diljem svijeta, klapa je ušla u peto desetljeće postojanja… Postoje li ikakve neostvarene želje?
– Ranijih godina prosječno smo nastupali 130 puta godišnje, sada 70-ak puta. Upravo smo se vratili sa nastupa u Njemačkoj, aktivni smo bez prekida. To su ostvarenja naših želja, povezuje nas ogromna, neograničena ljubav prema klapskoj pjesmi. Sve što želimo je i dalje pjevati. Dakako da smo sretni što smo pronijeli ime Zadra posljednjih desetljeća po velikom broju gradova u Evropi, Americi, Australiji… Svaki koncert je imao svoj značaj, jednako kao i „zatvorene zabave” poput pjevanja belgijskom kralju, monaškom princu ili katarskom emiru, jer je svugdje najvažnija bila dalmatinska pjesma i grad Zadar.
Belgijski grad Gent, gdje smo puno pjevali, nudio je bratimljenje sa Zadrom, žao nam je što se to nikada nije ostvarilo jer je Gent čudesan grad. No uvijek, čak i oni koji ne razumiju riječi, uživaju u dalmatinskoj klapskoj pjesmi, jer se stvori poseban osjećaj.
– Kada ste osnovani, 1972., postojale su još tri klape, danas ih je na desetke. Izdvojite nam one najbolje!
– Kvalitetne muške klape su „Intrade”, „Kaleta”, „Kožino”, klapa „Munita”… Od ženskih se izdvajaju „Luna” iz Kožina i „Garofuli” iz Bibinja. Bibinje inače ima kvalitetne klape, a ne smijem zaboraviti ni žensku klapu „Libar” iz Privlake. Često se govori o razlici klapske pjesme nekad i danas, može se govoriti da je bilo manje komercijalizacije, da se više njegovala a capella izvedba, da su se klape nekada tražile a danas se nude… Međutim, te razlike su nebitne, vrijeme nosi svoje, a pjesma je uvijek za dušu – kaže Renato Vladović.
