Zadar ne misli stajati skrštenih ruku dok mu drugi “prijete” regionalizacijom. Ako bude regionalizacije – što je neminovnost – Zadar mora biti administrativni centar regije. A projekt “Vrata Zadra” to najbolje pokazuje!
Tom rečenicom, kojom je po tko zna koji put potpirio zapaljivo splitsko-zadarsko rivalstvo, zadarski je gradonačelnik Božidar Kalmeta prošlog tjedna novinarima uz zadarsku Fošu predstavio svoj novi, najveći i dosad najambiciozniji urbanistički projekt.
Nakon Morskih orgulja, nakon svjetlosne instalacije Pozdrav Suncu, “vječni” zadarski načelnik Kalmeta i njegov oficijelni gradski arhitekt Nikola Bašić javnosti su predstavili i novi veliki projekt koji bi trebao promijeniti zadarsko lice.
Ovaj put – ne njegovu rivu i obalu, nego sponu poluotoka i kopna. Tim projektom, Kalmeta je istom prilikom rekao, Zadar bi postao “Nica i Monte Carlo”.
Ako je vjerovati tiskovnim konferencijama i propagandnim fotografijama, Bašićeva i Kalmetina “Vrata Zadra” trebala bi biti dosad uvjerljivo najveća neimarska vizija zadarskog “kneza” i njegova dvorskog arhitekta.
Kalmeta i Bašić, naime, namjeravaju reaktivirati stare barokne opkope koji su u doba turskih prodora utvrđeni poluotok branili od konjici izložene ravnokotarske ravnice. Na tom mjestu Kalmeta i njegov Vauban planiraju 110 milijuna skupi projekt koji uključuje hotele, otvoreni amfiteatar, natkriveni park, kazalište, muzej košarke i – kao kruna svega – dva kanala koji bi spajali vanjsko more s uvalom Jazine.
U ponovno navodnjene barokne kanale – opkope Nikola Bašić je zamislio smjestiti “oldtajmere” (tradicijske brodice), a ti bi prokopi zadarsku staru jezgru, prvi put nakon turskih ratova, opet pretvorili u premošteni otok.
Mi imamo, a oni ne
Božidar Kalmeta odabrao je i vrijeme i način da se projektom “Vrata Zadra” opet vrati u sedlo kao sjevernodalmatinski regionalni hadžija.
Tijekom posljednjih godina, USKOK i policija izbušili su bivše Kalmetino ministarstvo, pritvorske jedinice udomile su dobar dio Kalmetinih bliskih suradnika, hapšenje samog Kalmete očekivalo se i visjelo o koncu, a pred njegovom kućom visjeli su danju i noću grozdovi fotoreportera.
Ipak, Kalmeta nije optužen, u Zadru je izbore komforno dobio, a sada je odlučio iskoristiti navještaje nove, puzeće četvero-regionalizacije.
Potpirujući zadarske strahove da će “dospjeti pod Split”, Kalmeta medijski i politički nastoji konstruirati binomiju između ta dva grada. Zadar je uspješan jer ima kontinuitet, to jest HDZ i njega. Split je neuspješan jer se vlast stalno mijenja.
Zadar ima čvrstu, složnu politiku, Split slabe manjinske vlasti i zavađeno gradsko vijeće. Zadar napreduje, gradi i stvara nove atrakcije – Split stagnira i u njemu se ništa ne miče. Dok Zadar postaje, eto, “Monte Carlo”. Split u zadnjih dvadeset godina nema što pokazati. Zadar pak ima, i to djelo svog ideatora i redizajnera Nikole Bašića.
Lijepa je ta priča i zavodljiva, ugodno je povjerovati u takve naracije, ugodno vam bude oko srca kad u prostoru zamišljate bašićevske arhitektonske vizije.
No, mi živimo u društvu u kojem su nam puno i previše prodavali graditeljske fantazije, od košarkaških do rukometnih dvorana pa do mostova, tunela, nadvožnjaka, a te bi se fantazije obično pretvorile u trpku javu kad bi na vidjelo izišlo ono što piše “malim slovima” na pobočnim pismima, aneksima ili javno-privatno partnerskim ugovorima.
Pa tako i Kalmetin i Bašićev novi fantasyland ima svoja “mala slova” koja zadarski mediji nisu sasvim uočili (ili nisu htjeli uočiti). Stoga, kad razgrnete sve te ljepše vizije natkritih perivoja i otvorenih teatara, počne izlaziti i jedna druga, tmurnija agenda.
Naime, turska Dogus grupa već sada namjerava prostor oko Maraske i iza nje od proizvodne i stambene zone pretvoriti u veliki homogeni hotelski blok koji zauzima dobar dio poluotoka. Ista firma s reda kupuje nekretnine na Jazinama i konkurira za vlasnika marine.
Božidar Kalmeta planira trajektni promet iz centra preseliti u pripizdinu Gaženice, a prostor gdje su danas trajekti pretvoriti u marinu za megajahte, na rivi pred hotelima.
Čak i onaj dio Jazina koji je zbog pješačkog mosta dosad neizbježno bio rezerviran za manja i niža plovila domaćih ljudi, sad je ugrožen, jer umjesto pješačkog mosta koji je zapreka za jahte, Kalmeta planira – podvodni tunel.
Vrag je u malim slovima
A kad se ta “mala slova” u zadarskoj viziji stave pod povećalo, odjednom Kalmetin “Monte Carlo” dobije sasvim druge konotacije. Možda će u budućem kanalu Foše doista ploviti “oldtajmeri”, tradicijske brodice Kurnatara, Pašmanaca, Ižana i Silbenjana.
Ali, kad žitelj te Silbe ili Pašmana ili Iža bude htio vaporom otići u vlastito regionalno središte kupiti galicu, namjestiti rame, popraviti zub ili električni fen, njega vapor neće odvesti u njegov regionalni centar. Odvest će ga u Gaženicu, u zadarsku inačicu Sjeverne luke.
Jer, zadarski boduli ne trebaju toj novoj viziji zadarskog centra. Ne trebaju joj kao što joj ne trebaju ni stanari ni domaći kaići u Jazinama.
Umjesto domaćih kaića, imat ćete u Foši stoga teatralizaciju identiteta kroz “oldtajmerska plovila”, a umjesto živog gradskog centra – hotelski resort. Ne, s tim prokopanim kanalima Zadar neće postati Monte Carlo. On će postati Sveti Stefan: pseudograd ekskluzivno za turiste, otok spojen sa “zemljom smrtnika” tankom prevlakom za dostavu.
Za razliku od nekih mojih splitskih kolega koje to ljuti, mene je uvijek veselio živi, konfliktni i konkurentski odnos koji Zadar ima prema Splitu i “donjoj” Dalmaciji.
Mislim da smo sretni što živimo u regiji u kojoj tri, a možda i četiri grada konkuriraju za “metropolu” i jedan drugome ne priznaju primat: kamo sreće da takvo što postoji na turobno metropoliziranom hrvatskom sjeveru.
Također, ne mislim da Splitu ni po čemu “prirodno” pripada pozicija budućeg dalmatinskog glavnog grada. Štoviše, dvojim je li Split uopće spreman preuzeti ulogu regionalnog centra s repovima nebrojenih nedaća koje ima i neće prestati imati.
No, Zadar mora shvatiti da poziciju koju želi i koja mu povijesno pripada – dalmatinskog glavnog grada – neće izboriti svjetlećim senzacijama, prokopanim fošama i hotelima. Jer, ni Monte Carlo ni Nica – koje Kalmeta obećava – nisu glavni grad.
Glavni je grad Francuske Pariz, a glavni grad francuskog juga Marseille, “divlji” i nimalo glamurozan grad koji je, za razliku od Monte Carla, upravo to: grad.
Glavni grad se, naime, ne postaje rivijerama i marinama. Glavni se grad postaje kulturnim i intelektualnim potencijalom, sposobnošću da prvi odčitavate vrijeme i drugima prenosite ono što odozgo, s više točke, vidite bolje.
Stoga, ako želi doista glavni dalmatinski centar, Zadar mora izići iz intelektualnog drijemeža i uljuljkanosti u kalmetinske kvaziuspjehe. On mora nabildati jako civilno društvo, mora stvoriti kulturnu scenu, prave medije i kritičku javnost.
I, na koncu, mora propitati svoj sjevernokorejski politički model u kojem “putinovski” postoji samo jedna stranka, jedan knez (Kalmeta), jedan arhitekt i monopol jedne vizije.
