Primarijus doc.dr.sc. Albino Jović, dugogodišnji rukovoditelj zadarske interne i višegodišnji voditelj Odjela kardiologije, ovih dana odlazi u mirovinu. Bio je to dobar povod za razgovor s ovim poznatim zadarskim liječnikom koji je obilježio dugi period rada zadarske bolnice, a posebno interne medicine i nadasve kardiologije.
Svoje stručno usavršavanje i uspješnu kardiološku karijeru ovaj poznati zadarski liječnik duguje, kaže, najviše svojoj predanosti i sklonosti prema novostima u tehnološkim elektronskim dostignućima, koje su se na počeku njegova djelovanja (rada) intenzivno uvodile u kliničku medicinu i kardiologiju, ranije i značajnije u svijetu, ali postupno i u našoj sredini. Modernom, neinvazivnom kardiologijom bavi se još od ranih 80-ih godina prošloga stoljeća i već tada započinje s invazivnom kateterizacijskom dijagnostikom u području aritmija, te 1987. godine implantira prvi trajni elektrostimulator (pacemaker) srca. Utemeljitelj je invazivne kardiološke dijagnostike u zadarskoj Općoj bolnici, pa je već 1994. godine uradio prvu kateterizaciju srca i koronografiju, što je bila prekretnica u liječenju velikog broja bolesnika s tzv. koronarnom bolesti srca, anginom pectoris i srčanim infarktom. Uvodi tzv. interventno liječenje u ovakvih bolesnika sa širenjem krvnih žila i ugradnjom „stentova„ ili „potpornih mrežica” tijekom dijagnostičke koronarografije (tzv. PCI).
Njegovom zaslugom OB Zadar uključena je u Hrvatsku mrežu za PCI u akutnom infarktu srca, što je značajno unaprijedilo liječenje bolesnika s infarktom srca te podiglo ugled zadarske kardiologije i bolnice, svrstavši je u ravnopravni položaj s kliničkim centrima u našoj zemlji. Uporedno je dao veliki doprinos u razvoju dijagnostike srčanih aritmija, te zahvaljujući odličnoj opremi u dvjema angiosalama, razvijao sa svojim suradnicima invazivno liječenje i vrlo složenih srčanih aritmija, čime je zadarska Opća bolnica postala vodeći aritmološki centar u našoj zemlji. Dr. Jović objavio je preko 140 stručnih i znanstvenih radova, te nekoliko poglavlja u knjigama, a sudjelovao je i na brojnim edukacijskim programima u zemlji i u svijetu. Za svoj dugogodišnji rad i dostignuća u području kardiologije i kardiovaskularnih bolesti dodijeljena su mu brojna priznanja, među kojima je i Nagrada Grada Zadra za 2003. godinu.
Ako se osvrnete unatrag, kako je izgledao taj Vaš put i što vam je omogućilo ovakvu, očigledno vrlo uspješnu karijeru?
– Svoj sam rad u zadarskoj bolnici započeo sredinom 70-ih godina, a one su kao i rane 80-e bile godine snažnog prodora elektronske opreme i tehnologije u medicinu, a posebno u području kardiologije. Zahvaljujući primarno donatorima iz našega grada, na vrijeme smo u nekim granama interne medicine imali zavidnu opreme, kao npr. u području gastroenterologije, a nadasve vrlo suvremenu i zahtjevnu aparaturu iz područja kardiologije.
Koji su još elementi bili presudni za daljnji razvoj interne i kardiologije?
– Moram istaknuti kako se upravo tih godina gradila zgrada nove interne s odličnim prostornim mogućnostima za svaku pojedinu struku. Nadalje, izdvojio bih u to vrijeme vrlo entuzijastičnu znastvenu atmosferu u zadarskoj bolnici, s brojnim vrlo uspješnim liječnicima gotovo na svim odjelima, podjednako na kliničkom i znanstvenom području, te vrlo aktivnu Znanstvenu jedinicu. Ne smijem zaboraviti doprinos koji je dala odlično organizirana i neumorna, vrlo aktivna zadarska podružnica Zbora liječnika. Svi smo tada radili najbolje što smo mogli za naše bolesnike, živjeli za njih i naš grad, a grad i naši ljudi živjeli su s našom bolnicom. Ta uzajamna svijest međusobne ovisnosti izuzetna je, a prisutna je i danas i posebno specifična upravo za Zadar, što su isticali i svi moji prijatelji, kolege iz zemlje, ali i oni koji su dolazili iz cijeloga svijeta.
Koje biste još faktore istaknuli kao važne za osobnu karijeru?
– Od početka svog liječničkog rada bio sam svjestan da je medicinska karijera izuzetno ovisna o intezivnom, trajnom učenju, svladavanju kliničkih vještina s dobrim osjećajem i interesom za znanstvene novosti i dostignuća. Zbog toga sam uz redovne programe svoje edukacije, kao što su specijalizacija i subspecijalizacija, trajno težio svladavanju najnovijih dostignuća iz mog područja. Bio sam svjestan da to mogu najbolje postići edukacijom u nekom od priznatih svjetskih medicinskih centara. Tako sam putem vrlo rigoroznog natječaja dobio stipendiju za šestomjesečnu edukaciju na čuvenom Karolinska Institutu u Stockholmu 1986. godine. Boravak i rad u takvoj sredini uvelike je usmjerio moj daljnji interes za područje kardiologije, osobito srčanih aritmija. Istodobno sam stekao odlične uvjete za rad na mojoj doktorskoj disertaciji, a prijenos saznanja i informacija iz takvog centra u našu bolnicu i odjel bili su od presudne važnosti. Nadalje, nastavio sam još intenzivnije kontakte s kolegama u svijetu, a neumorno sam uz klinički rad nastojao znanstveno promatrati i zapažati te publicirati i nastupati sa sve više iskustva brojnim radovima, na stručnim sastancima u zemlji i jednako tako u svijetu. Bio sam ponosan širiti informacije o dostignućima u jednoj bolnici koja je, na čuđenje mojih inozemnih kolega, bila “samo” Opća bolnica i nije pripadala nekim od kliničkih centara u našoj zemlji. Neposredno nakon Domovinskog rata vrlo sam uspješno iskoristio suradnju koju je naša bolnica kroz nekoliko godina imala s nekim bolnicama u SAD-u. Znao sam da je suradnja s kolegama iz inozemstva te njihovi dolasci u našu bolnicu, kako bismo zajedno radili na novoj opremi s novim kliničkim problemima i izazovima u liječenju naših bolesnika, najbrži i najkvalitetniji način našega napretka. Za to sam uvijek imao vrlo dobru podršku bolničke uprave. Na svakom svom gostovanju otvarao sam vrata i stvorio uvjete za edukaciju mojih, pogotovo mlađih kolega, koji su na taj način također dobili odlične pozicije za usvajanje novih vještina i znanja te gradnju vlastite karijere.
Zadar mora jače prepoznati važnost postojanja ovako kvalitetne bolnice
Ostavljate li zadarsku internu i kardiologiju u dobrim rukama?
– Vrlo sam zadovoljan i sretan onim što sam sa svojim suradnicima postigao u području kardiologije, očekujem da održe ovaj nivo, što će im, međutim, biti sve teže, no ne smiju posustati. Moraju se boriti, kako za svoje pacijente, tako i za sebe.
Nakon odlaska u mirovinu, namjeravate li zaista „mirovati” ili imate ipak neke druge planove?
– Još sam u dobroj radnoj, stvaralačkoj i nadasve pedagoškoj formi, pa ću zahvaljujući odličnoj suradnji sa Sveučilištem u Zadru i Odjelom za zdravstvene studije, gdje sam unatrag više godina docent i voditelj katedre za Internu medicinu, nastaviti rad sa studentima. Osobno, kao iskusan kardiolog i kroz ovolike godine nagomilanim znanjem, nastojat ću i dalje pomagati našim ljudima i mojim dugogodišnjim pacijentima, vjerojatno kroz rad u jednoj od naših zadarskih, vrlo kvalitenih privatnih poliklinika. Naši ljudi, ljudi grada Zadra i naše regije moraju još jače prepoznati važnost postojanja i održivost ovako kvalitetne bolnice u našem gradu. Međutim, odgovorni ljudi u politici i javnom životu moraju to još više htjeti, snažno podržati i zahtijevati, u što definitivno ne sumnjam.
– Mislim da za sada taj trend odlazaka na rad u inozemstvo nije zabrinjavajući za Hrvatsku, a posebno ne za našu bolnicu. Mislim da dok naši liječnici u zadarskoj bolnici imaju kavlitetne uvjete za svoj rad, bez obzira na neke ekonomsko-financijske izazove, oni će ostati i raditi ovdje. Konkretno, u mnogim internističkim strukama, pogotovo onim najvećim, kao što su gastroenterologija i posebno kardiologija, za sada imamo odlične uvjete za rad i osiguran kvalitetan stručni razvoj svakog pojedinog mladog liječnika. Ne vidim dobar razlog za njihov odlazak, a vjerujte mi, bolje uvjete za rad neće imati u nijednoj sredini u našoj zemlji, a za neke struke ni u inozemstvu. Ja sam ostao u Zadru usprkos mnogim mogućnostima i izazovima da radim u nekom drugom gradu ili nekoj drugoj zemlji, najviše zahvaljući svom odgoju, naravi i karakteru. Ja sam sretan Zadranin i ponosan Arbanas, koji može uz ovakve radne uvjete, koje smo zajednički stvarali i stvorili, pomagati svojim ljudima na kvalitetnom nivou, kojeg za područje kardiologije jedva da mogu dobiti bilo gdje izvan Zadra.
