Kada 8. svibnja na zadarskim ulicama 7.000 ljudi u isto vrijeme potrči prema nekom svom vlastitom cilju, njih barem 188 potrčat će za Tanju.
Tanju koja je 2014. godine bez posebnih priprema na istoj utrci istrčala 10 kilometara. Tanju koja prošle godine nije mogla trčati jer je, kako je u svom vlastitom stilu govorila, imala obaveza na Rebru. Tanju koja više nije tu.
Među 188 osoba čiji je život obilježila na ovaj ili onaj način bit će i Alan. A da bi se ispričala priča o Tanji, mora se ispričati priča o Alanu i Tanji, iako će on skromno reći da nije bitan.
– Ja nisam tu tema. Ja smatram da imam neke posebne sposobnosti, ne mogu ih objasniti… To što je meni Tanja dala to nitko nije dobio. Ja znam tisuće ljudi površno, stotine dobro, desetke fantastično i to što sam ja dobio s njom, to nitko nije dobio. To nitko nema, priča Alan o Tanji – ženi o kojoj može pričati satima i svejedno ispričati samo mali dio onoga što se skupilo u njihove male, a opet velike zajedničke dvije i pol godine.
Vodili svatko svoj život…
Alan je napustio hodnike zadarske gimnazije iste godine kada je na njih zakoračila Tanja. On je svoj život nastavio u Zagrebu, ona je u ostala u Zadru. Iako ne prevelik, Zadar je bio dovoljno velik da se njih dvoje ne upoznaju sve do 2013. godine.
U međuvremenu svatko od njih je vodio svoje bitke. Alanovih 16 godina u Zagrebu obilježili su fakultet, ženidba, rođenje dvojice sinova i na kraju smrt prve supruge. Tanja je pak u Zadru vodila svoje teške, ali na kraju uspješne bitke sa Hodgkinovim limfomom.
Tanja i Alan upoznali su se u ožujku 2013. On je nakon smrti supruge ponovo gradio svoj život u rodnom gradu, a Tanja je bila Tanja. Nasmijana, plavokosa djevojka koju je upoznao na koncertu sjećanja na Tomislava Ivčića u jednom zadarskom klubu i koju su, shvatio je to vrlo brzo, svi voljeli. Uskoro i on.
Bilo je to 8. ožujka, a datum je samo jedan od tko zna koliko detalja iz te večeri koje Alan prepričava kao da su se dogodili jučer. Da mu detalji slučajno ne bi otišli u zaborav, na svom mobitelu radi male bilješke, tek riječ ili dvije da mu ne bi pobjegao neki od zajedničkih trenutaka.
– Ja vjerujem duboko da je ona meni nagrada za sve dobro što sam u životu napravio. Ja sam se trudio biti najbolji čovjek i život je stvarno napravio svašta sa mnom i svima nama skupa, ali ja stvarno mislim da sam dobio više nego 99,5 posto ljudi koje znam da postoje, siguran je ovaj 37-godišnjak.
Svakom rečenicom koju priča o Tanji daje do znanja da su njih dvoje u dvije i pol godine koje su dobili na raspolaganje proživjeli više nego neki drugi za puni, pravi život za koji, kad završi, svi kažu da su godine učinile svoje.
Tanja nije stigla napuniti “dovoljan” broj godina. Prije 10 godina pobjedila je Hodgkinov limfom, a onda su je početkom 2015. počela boljeti leđa, toliko jako da masaže ni terapije nisu pomagale. Pretrage su pokazale da se radi o sarkomu.
– Znači, od starta nije bilo govora o nečem benignom, odmah im se nije to čudo u meni sviđalo. Sad samo znatiželjno isčekujemo… Hoćeš li biti moj poznati drug Hodgkin ili nešto deseto, bumo vidili… Ali, znaš, nekako mi uopće nisi mrzak. Koji god da jesi. Imam osjećaj da ćemo dobro surađivati. Jer, dragi moj, uz snagu koju ja imam u sebi, uz moj tim ljudi koje imam uz sebe, uz ovakav backup, nema te sile koja nas može savladati! Postati ćemo najbolji prijatelji. Ovo lito ćeš roštiljati s nama na teraci i pivati! Vidjet ćeš. Stvarno, čitavim bićem osjećam da će se dogoditi velike stvari i promjene. Neslućene, pisala je uoči dijagnoze u bolničkom krevetu, u travnju prošle godine.
Bilo je to manje od mjesec dana uoči prošlogodišnje utrke Wings for Life. Morala ju je preskočiti.
– Operirali su je prvi put, drugi put, dali joj kemoterapiju. I čak u 8. mjesecu prije treće operacije su govorili o izlječenju. Mi smo smatrali da će biti tako, ali očito da nije bilo tako. To je podmukla bolest koja se sakrila. U dva mjeseca to se razvilo, pritislo joj leđnu moždinu, nije mogla hodati. Završila je u bolnici i brzo je otišla, u nekoliko rečenica Alan prepričava što se događalo njegovoj, kako je od milja zove, Maloj.
Ali bolest nije ono na što želi trošiti previše vremena i riječi. Želi pričati o neviđenom optimizmu koji je karakterirao Tanju i koji i danas nije nigdje otišao. Najbolji dokaz je “Tanjina knjiga radosti” – ime koje dijele jedna Facebook stranica i jedan tim koji će trčati na ovogodišnjoj Wings for Life utrci.
Optimizam i nada za sve
Facebook stranica “Tanjina knjiga radosti” mjesto je na kojem se Alan, Tanjini prijatelji i obitelj nose s njezinim odlaskom, a istovremeno šire optimizam i nadu svima onima koji se u životu moraju nositi s problemima. Svatko sa svojim.
– Mene je to promijenilo, drugačije shvaćam život, poručuju Alanu nepoznati ljudi nakon što pročitaju Tanjinu priču. To je to što nam Tanja i dalje daje, priča on koji je autor najvećeg broja redaka.
Tim Tanjina knjiga radosti u ovim trenucima je peti najveći tim na svijetu kada je u pitanju humanitarna utrka Wings for Life.
– Ove godine trčimo wflwr za Tanju! Naravno da će, kad se podvuče crta, svatko trčati zapravo za svoje zdravlje, ali Tanjina je ovdje uloga jasna! Poznato je da je moto ove utrke “TRČIMO ZA ONE KOJI NE MOGU”. Tanja ove godine neće moći trčati ovu spektakularnu utrku. Trčala ju je 2014., bez pravih priprema istrčala je 10 km! 2015. nije mogla trčati zbog obaveza na Rebru o kojima vam je pisala. Ja ću je, prvi put u životu, trčati. Samo za nju! Uz mene, trčat će mnogi kojima je obilježila živote na svoj način!, napisao je Alan u opisu svog tima, a priključilo mu se još 187 osobe.
Priča o zaposlenici banke koja je svaki dan hodala do posla 15 minuta i to vrijeme koristila da pozdravi svakog koga sretne, priča o ženi čiji je životni moto bio “može”, priča o ženi koja se dva puta morala boriti s teškom bolešću, ali je unatoč tome plakala od sreće zbog svega što joj je život dao, velika je priča.
Velika kao priča o utrci koju će isti dan, u isto vrijeme na šest kontinenata, u desetak vremenskih zona, za one koji ne mogu trčati tisuće ljudi.
Ove dvije velike priče morale su se sresti. I srest će se 8. svibnja u Zadru, točno u 13 sati.
