Kulturno umjetnička grupa koja djeluje u sklopu Udruge umirovljenika „Jazine I – Zadar, organizirala je večer poezije i izložbu likovnih radova svojih članova. Tako su se konačno članovi udruge uvjerili da imaju talentirane samozatajne pjesnike i slikarice koji su smanjenjem životnih obveza ponovno oživjeli romantičare u sebi iznjedrivši prekrasne pjesme i slike. Zbog životnog iskustva, dobrih ideja nije manjkalo.
Prostor udruge za ovu izuzetnu večer ukrašen je radovima amaterskih slikarica, Danke Gulan, Marije Ivoš i Sonje Branković. Poigrale su se bojama, kistom i suhim cvijećem oslikavajući život onako kako one znaju, onako kako ga one vide i doživljavaju.
Ovo je bila savršena prilika da u goste pozovu dragu gošću Emiliju Mijatović koja zasigurno živi u poeziji i za poeziju te je otvorila ovu večer čitajući svoje stihove, ostavljajući sve prisutne na trenutke bez daha. Stihovima pisanim na čakavštini gospodin Meštrić Tomislav koji je svoj talent otkrio s odlaskom u mirovinu oduševio je sve nazočne. Razigran i zanimljiv gost Marin Fuzul pročitao je svoje pjesme i ostavio divan pečat u srcima prisutnih.
Za kvalitetno popunjeno vrijeme pobrinuli su se članovi udruge recitirajući svoje poetske radove. Uvjerljivim, snažnim, dubokim riječima oni su dočarali kako se putovanjem unutar sebe, preispitivanjem i prepuštanjem donosi i poklanja ljepota pisane riječi. Predivni stihovi razlijevali su se poput valova, raznježili i potaknuli na razmišljanje sve prisutne. Tako su okupljeni upoznali onu drugu, nježniju stranu duše članova udruge, Marije Ivoš, Nevenke Šarić, Vjeročke Ganza Jerković i Zdenka Čolaka. Svi su poželjeli da se ovakvi susreti ćešće održavaju.
Govoreći svoje stihove gosti i članovi udruge priredili su događaj koji je brzo i neprimjetno protekao. Glazbenu pratnju uz zvuk gitare izvrsno je uklopio u ovo izuzetno zbivanje svestrani gospodin Drago Jelić pjesmom, svirkom i svojom poezijom te gospoda Grbić i Orović koji su također iznenadili sve prisutne svojim poetskim radovima.
– U današnje vrijeme kad su pomalo pomaknute životne vrijednosti, privilegij je družiti se s ljudima koji na svoj način oslikavaju život, koji žive poeziju a prijateljstvo i snaga pisane riječi popunjavaju neke sitne praznine u nama. Potrebni su svima kao posljednja oaza koja u našim srcima ostavlja iskren neizbrisiv trag. To nas čini boljim osobama i daje nam osjećaj da postojimo negdje između dva stiha, među riječima utjehe, u nadi, snovima, između latice cvijeta i oslikanog neba, među dragim prijateljima, naglasila je Nevenka Šarić, članica udruge.
