Kao što brinemo i bildamo tijela, trebamo brinuti i o sadržaju u svom umu. Zavedeni predrasudama i odrasli uz one koji nas nisu motivirali da puno problema u životu možemo riješiti obrazovanjem samog sebe. To ne mora biti samo školsko i fakultetsko obrazovanje. Stari Grci su dijelili literaturu na onu koja ima moć i onu koja daje samo informacije. Preko knjiga ljudi su dijelili savjete i načine kako su uspjeli preživjeti u životu, pobijediti bolesti, tuge i nepravde. Često za njih ne znamo, a oni su nam kroz tekstove ostavili to za sve generacije koje dolaze iza njih. Iz želje za pomoći i dijeljenjem. I dalje nam je teško kupiti ili posuditi knjigu, a donosi dobrobit. Ljudi osim prirodne inteligencije trebaju razvijati i emocionalnu inteligenciju. Obrazovat treba i duh i srce, ne samo mozak.
Popričali smo s književnim dvojcem Larí Marí, dobitnicama Kiklopa 2014 za najbolji debitantski roman Bez ljubavi i mržnje i autorica druge književne uspješnice Zlatni Mjesec. U nastavku teksta saznajte što one misle i savjetuju. Tko zna, možda vas motiviraju da pročitate i njihove romane.
Kako steći naviku čitanja?
Pisac je taj koji svojim djelom od prve stranice treba zainteresirati čitatelja da ne odustane od romana. Osim što trebaju poučavati, romani bi trebali biti i dinamični, puni nepredvidljive radnje koju prosječni čitatelj očekuje. Sretne smo što smo pogodile dobar omjer. Proza koja liječi čitatelja vuče kroz interesantnu i dinamičnu radnju dok mu servira odgovore na razna emocionalna i duševna pitanja koja si postavlja svatko od nas. Javilo nam se dosta ljudi koji do izlaska naših romana nisu pročitali niti jedno djelo , a sad su postali obožavatelji Proze koja liječi. To je za pisca najveće priznanje.
Koliko je stvarno bitno obrazovati svoj um?
Obrazovanjem širimo vidike i stupanj svijesti te postajemo uviđavniji i tolerantniji ljudi.Čitanjem spoznajemo i tuđa razmišljanja, počinjemo gledati život iz nekog drugog kuta i shvaćamo da naša istina nije jedina istina.
Kako se možemo iscijeljivati i liječiti knjigom? Ili čak suprotno?
Nažalost mnoge su knjige samo odraz autorova trenutačnog stanja ali ne i rješavanja problema koji ga muče i tako čitatelj dobije njegovu depresiju ali ne izlaz iz te situacije. Takve knjige mogu u pubertetu djelovati kontraproduktivno na svijest mladog čovjeka koji ne razumije da su mnoga djela pisana u prenesenom značenju. Isto tako ima romana koji nadahnjuju jer koliko god tema bila teška oni nas vode na put rješenja. Zato su prodavači u knjižarama i knjižničari oni koji trebaju biti upoznati s određenim djelom kako bi ga znali preporučiti. Isto tako je važna i lektira koja često nije primjerena za učeničku dob Naše knjige liječe jer djeluju na nesvjesnoj razini i nakon njih čitatelj danima razmišlja o pročitanom.
Često možemo vidjeti da ljudi između knjige i filma ipak radije biraju film, zbog čega?
Zbog nedostatka vremena lakše je pogledati film iako je razlika u doživljaju, jer rijetko koji film prenese osjećaj koji nam pruža čitanje. No, sve ovisi koji film gledamo. Drame i duboki psihološki filmovi tjeraju nas na razmišljanje kao i takvi romani ali ljudi zbog opuštanja gledaju komedije a često zbog izbacivanja velike količine emocija i horore koji dižu adrenalin.
Kakva je po vašem mišljenju, književna situacija u Hrvatskoj?
Puno se priča o krizi u izdavaštvu, u isto vrijeme je toliko je izdanih knjiga. Isto tako knjižare godinama žive od prodaje knjiga, ali se nažalost toliko malo ljudi u toj branši trudi oko marketinga. Ako se stalno govori kako ljudi malo čitaju, to ipak nikoga ne motivira. To je kao da vam tvorci Pokemona stalno govore kako nitko ne igra tu igru, naravno da bi je još manje ljudi igralo. Iako tu igru igra malo ljudi oni to dobro marketinški prezentiraju, te zainteresiraju i one koji to možda nikada ne bi igrali. Treba puno više prostora u medijima za knjigu i književnost, razne igre i događaji koji nisu suhoparni i dosadni. Svaka se emisija o književnosti svodi na iste ljude koji jadikuju kako se od knjiga loše živi a svi oni godinama samo od njih i žive. Cijeli sustav je zastario i trebaju nam novi ljudi na književnoj sceni koji se zaista razumiju u marketing.
Što je to Proza koja liječi o kojoj govorite?
Proza koja liječi je naš književni pravac koji je spoj književnosti i duboke psihoanalize. Mi smo duševne terapeutkinje s velikim praktičnim iskustvom koje pretačemo i u naše romane. Proza koja liječi je čitateljima interesantna i zbog toga što se uvijek bazira na istinitim događajima. Nas dvije smo specijalistice duševnih terapija i savjetnice koje više od dvadeset godina vode svoju kliniku u kojoj nastaju naša djela Proze koja liječi.
U kojim točno problemima nam vaši romani mogu pomoći?
Naš prvi roman Bez ljubavi i mržnje progovara o procesu emocionalnog sazrijevanja i o emocionalnom genetskom kodu. To su neriješene emocije koje se prenose s koljena na koljeno dok se ne odraze na najosjećajnijem potomku koji se s njima mora uhvatiti u koštac. Drugi roman Zlatni Mjesec događa se u godini kad je bio prognoziran smak svijeta ali se on svim likovima događa na osobnoj razini i tada isplivavaju traume koje su godinama potiskivali i koje su im krojile živote. Mi kroz prozu objašnjavamo na koji način pronaći izlaz i suočiti se sa sobom što je najteži posao i najveća hrabrost.
Osim vaših, čiji romani bi na nas slično mogli utjecati?
Sviđaju nam se djela Elfriede Jelinek i Margaret Mazzantini.
Nadamo se da smo vas potaknuli da napravite korak prema sebi. Poklonite si vrijeme za čitanje i poklonite si knjigu. Pročitajte neki tekst. Evo, i mi se trudimo da vas potičemo onim što napišemo. Nisu bezveze stari govorili da je znanje najveći kapital i moć. Ono izvana može danas nestati, a ono što nosimo u sebi, što smo naučili, ostaje uvijek u nama. S tim možemo gdje god hoćemo i znanje nam nitko ne može oduzeti.
