Razgovor s integrativnom terapeutkinjom u Zadru
Ovaj članak opet će neki kao i uvijek komentirati kako prodajemo maglu. Stručnjaci i ona koja ga napiše, a i oni koji ga objave. Unatoč tome, vjerujemo da u našem gradu ima ljudi željnih znanja i „rada na sebi” koji su sretni da neki izdvajaju svoje vrijeme za dati im korisne informacije. Danas se u GKZD održava predavanje „Čitanje” tijela i kapacitet za sreću, a mi smo uspjeli doći do predavačice i prenijeli vam o čemu se radi. Puno korisnije za naš grad, mlade i budućnost je da se bavimo onime što nas izgrađuje, izbor je na nama što ćemo odlučiti, koga ćemo potaknuti, što ćemo pročitati. Mi i dalje nastavljamo poticati vas. Ivana Skoblar Bajković je jedna vrlo zanimljiva, školovana i aktivna u našem društvu. Zaslužila je prostor medija za reći nešto više…
Ivana, naslov Vašeg predavanja „Čitanje” tijela i kapacitet za sreću nam je jako zanimljiv. No, prije toga recite nam što je točno Vaše zanimanje, što ste završili i naučili da sada naš grad bogatite takvim temama?
Moja edukacija za integrativnog terapeuta traje nešto više od deset godina. Završila sam šest godina edukacije na Centru za integrativni razvoj (CIR) – edukacija čiji program objedinjuje i integrira više različitih psihoterapeutskih pravaca i teorija. Izdvojila bih učenja tjelesno orijentirane terapije, razvojne i kliničke psihologije (rani razvoj djeteta), koncepte objektnih relacija (odnos majke i djeteta), teoriju vezivanja te uzroke i zacjeljivanje posljedica traume. Potom je uslijedila trogodišnja američka edukacija na Center for Intentional Living koja se prvenstveno bavi učenjima iz razvojne i kliničke psihologije, te spoznajama iz područja neuroznanosti vezano za rani razvoja mozga. Moja edukacija i dalje traje… pohađam radionice, seminare i supervizije koji su vezani za terapeutski rad.
Što ste mislili reći pod tim „Čitanje” tijela i kapacitet za sreću?
Budući da sam educirana vezano za učenja tjelesno orijentirane terapije, jedno od glavnih alata rada tog terapeutskog pravca podrazumijeva doslovno čitanje tijela. Jezik tijela (držanje tijela, fizička građa, disanje, pokretljivost, ekspresija itd.) otkriva mnoštvo informacija o tome koje zaključke, vjerovanja i osjećaje o životu je osoba usvojila. U formativnim godinama odrastanja kada je prisutna neadekvatna interakcija okoline s nama, mi vlastitom namjerom uglavnom nesvjesno, stežemo određene dijelove tijela kako bi zaustavili nelagodu emocionalnih iskustava. Naš kapacitet za sreću je izravno povezan sa kreiranjem tog mišićnog oklopa. Kao primjer, pokušajte stegnuti trbušne mišiće, stisnuti tijelo.. i nasmijati se od srca. Što primjećujete? Da li se zaista možete prepustiti trenutku radosti u stegnutom tijelu?
Kako možemo u svakodnevnim situacijama „čitati tuđa tijela” i time možda poštediti sami sebe krivih procjena i prosudbi?
Meni osobno dosta pomaže u svakodnevnom životu „čitanje” tuđih tijela. I to najviše zato jer odmah imam informaciju o prevladavajućim stavovima i zaključcima o životu, tako da ponašanje te osobe neću doživljavati osobno, nego jasno razumijem pozadinu iz koje proizlazi ponašanje osobe. I naravno u terapeutskom smislu, mogu osjetiti kakav pristup je najprimjereniji za rad s osobom s obzirom na povrede koje osoba nosi u sebi (a prisjetiti ćemo se, te povrede su pomogle u kreiranju fizičke građe tijela).
Koliko je moguće povećavati svoj kapacitet za sreću s obzirom na usađene odgojne programe, možda traume, kriva uvjerenja i sl?
Ako promatrate djecu u izražavanju emocija ona jasno i glasno izražavaju tugu, ljutnju, kao i ljubav, sreću. Kad odrastemo gore spomenuti, davno formirani, mišićni oklop nas sprječava da možemo osjetiti puninu emocija jer njihov protok blokiramo stezanjem mišića našeg tijela. Tjelesno orijentirani terapeutski rad nam omogućuje da gradimo kapacitet za susret sa nelagodnim emocijama, gdje ne moramo stezati mišiće tijela. Neizbježan rezultat protoka nelagodnih emocija kroz tijelo će istovremeno biti i povećani kapacitet za protok pozitivnih emocija. Jedno bez drugog ne ide. Mi smo razvili taj mišićni oklop da bi se zaštitili od boli, ne od radosti, ali blokirajući bol, istovremeno blokiramo radost i užitak. U radu na sebi većina se fokusira na rad sa mentalnim obrascima, rad s umom. Moje iskustvo je da istinska promjena može nastati tek kad se dogodi integracija novih spoznaja ne samo na mentalnoj razini, već i na tjelesnoj razini. I zato većina ljudi može pročitati razne knjige, raditi razne mentalne, duhovne tehnike i sl, no i dalje se ne događa istinska promjena i ne osjećaju se sretnima.
Koliko je po Vama naš grad otvoren ovakvim temama? Širi li se svijest građana?
Naš grad se relativno polako otvara ovakvim temama. Konkretno ja držim predavanja i radionice preko dvije godine, i mogu primijetiti da je sve više interesa. Ljudi u našem gradu se još uvijek ne usude istraživati što nose u sebi dok ih život ne „stisne”. Pretpostavljam da se boje osude okoline. No istina je da nam svima treba nekakva pomoć oko razumijevanja vlastitih emocija, raznih skrivenih negativnih uvjerenja i mehanizama koji su praktički cijeli život s nama, te ih uopće nismo svjesni. Često čujem objašnjenje i vjerovanje osobe koja racionalizira svoje ponašanje zaključkom, „Ja sam jednostavno takva osoba”. Međutim, moja predavanja su u posljednjih godinu dana većinom popunjena, što je dokaz da teme koje nudim interesira sve više Zadrana i zaista vjerujem da je pitanje trenutka kad će ovaj rad zaživjeti i u našem gradu.
Što ljudi mogu napraviti ako su u sebi prepoznali problem, ako su svjesni da žive nešto što im je nametnuto, no ne znaju koji je idući korak?
Ako prepoznamo nekakav problem u životu, a ne uspijevamo ga sami promijeniti i riješiti, tada je potrebno potražiti pomoć. U životu često želimo imati drugačija iskustva, ali ne znamo kako ih kreirati. Čisto primjera radi ako želimo naučiti pričati neki nama strani jezik, tada moramo ići u nekakvu školu stranih jezika ili plaćati privatne sate.. a to sve se mora događati neko vrijeme. Zavisno o tome koliko osoba ima znanja npr. drugih jezika može brže napredovati sa savladavanjem još jednog jezika. No ako su temelji znanja slabi, toj osobi će trebati puno više vremena da savlada nov jezik.
Vezano za kreiranje drugačijeg iskustva u našim životima vrijedi isto pravilo. Moramo kontinuirano na dulje vrijeme biti izloženi novim, drugačijim idejama, spoznajama itd. kako bi naučili „govoriti” drugačiji jezik i kreirati drugačije ishode vezano za naše probleme. Dakle ili idemo ka terapeutu, ili idemo na nekakvu edukaciju gdje radimo na sebi. Centar za Integrativni razvoj Zadar nudi takav rad u sklopu svog programa. Ja se nadam da će se naći dovoljan broj zainteresiranih da se takva edukacija dogodi i u našem gradu. Za sada CIR djeluje u Zagrebu, Splitu i Budimpešti.
Što je to rad na sebi o kojem svi danas razgovaraju? Zvuči veoma široko i općenito. Kako ne zalutati u tom poslu?
Rad na sebi o kojem danas svi razgovaraju za svakog je nešto drugo. Ovisi o razini svijesti osobe i području fokusa. Predavanje i radionica koje sam održala prije nešto manje od mjesec dana bavilo se konkretno tom tematikom. To je uistinu vrlo široko područje, ali u integralnom pristupu ukratko, postoji nekoliko dimenzija gdje možemo raditi na sebi.
Jedna dimenzija rada na sebi podrazumijeva odrastanje – emotivno sazrijevanje koje se odvija po fazama. Da bi odrasli nužno je potreban rad sa sjenovitim neprorađenim, neizgrađenim dijelovima osobnosti i psihe. Generalno, kod odrastanja/ sazrijevanja je karakteristično da dok ne savladamo određenu razinu zrelosti dotične faze, ne možemo krenuti na slijedeći nivo sazrijevanja. Iz ovog razloga često možemo vidjeti odrasle ljude koji se ponašaju kao djeca. Ova dimenzija je često predmet terapeutskog rada.
Slijedeća dimenzija se bavi osvještavanjem različitih vrsta inteligencija, gdje svaku od tih inteligencija razvijamo prema spoznajnim razinama/ stupnjevima. Zapadnjačka kultura cijeni logičko razmišljanje i kognitivnu inteligenciju, međutim postoji mnoštvo drugih inteligencija koje možemo razvijati.
Pa imamo npr. emotivnu inteligenciju, moralnu, interpersonalnu (odnosi s drugom osobom), socijalnu, spolnu, kreativnu, estetsku, duhovnu inteligenciju, itd. Svaka od tih inteligencija se, sazrijevanjem, postepeno otvara novoj spoznajnoj razini i kapacitetu.Najčešće pod pojmom rad na sebi, ljudi podrazumijevaju slijedeće područje – osvještavanje različitih proširenih stanja svijesti i bivanja, gdje je za cilj buđenje i postizanje svijesti o vlastitoj stvarnoj prirodi postojanja. Postoji rad koji je većini nepoznat, rad sa tipološkim modelima – jedan od takvih modela je npr. upoznavanje sa muškom i ženskom esencijom. Nepoznavanje ove dimenzije je često kamen spoticanja u partnerskim odnosima. Teško je u jednoj rečenici objasniti koliko je ovaj rad važan, ali čisto za primjer: Osoba sa primarno muškom esencijom ima potpuno drugačiji način funkcioniranja od osobe sa primarno ženskom esencijom. Ako nemamo svijest o tim različitostima, u partnerskim odnosima često nastaju svađe jer se pokušava nametnuti jedan ili drugi model (muški ili ženski), kao jedini ispravan. Rad sa ovim tipološkim modelima proširuje svijest i kreira most komunikacije između ta dva principa. No postoje i druge vrste tipologija.
Zaista, u svim tim mogućnostima rada na sebi lako se pogubiti, jer često mislimo da radimo na sebi cjelovito, a radimo samo parcijalno. Iz tog razloga teško postižemo trajne rezultate promjena. Dodatan razlog zašto ne postižemo promjene u životu je da svoju osobnu moć transformacije stavljamo izvan sebe. Pa će nas transformirati nekakav ritual, ili lijek, ili druga osoba itd. Dok ne razvijemo svijest o svjesnom preuzimanju odgovornosti za ono što kreiramo u svom životu, nema prostora za stvarnu promjenu. Terapeut, nekakva edukacija i slično, trebali bi služiti tome da kreiramo unutarnja znanja gdje ćemo dalje imati alate u našim rukama za kontinuirano kreiranje promjene.
Integralan pristup omogućuje osvještavanje u kojim dimenzijama smo više napredovali, a koje dimenzije uopće nismo dotakli. Stoga možemo jasno usmjeriti svoj rad na sebi tamo gdje treba. Centar za integrativni razvoj Zadar, je mjesto gdje je takav rad jasno definiran.
Koje su još teme o kojima ste pričali bile zanimljive Zadranima i zašto?
Generalno teme koje su interesantne Zadranima i šire su one koje su vezane za razvoj emotivne inteligencije, interpersonalne (odnosi s drugim ljudima) i duhovne inteligencije. Dakle teme koje obrađuju partnerske odnose, roditeljstvo, kako djetinjstvo utječe na nas u odrasloj dobi, i kako pronaći svoju svrhu, smisao, sreću, mir, ljubav.
Što je po Vama ispunjena i sretna osoba ili osoba koja vodi ispunjen i sretan život? Postoji li neka formula za doći do toga?
Za mene je ispunjena i sretna osoba ona koja može biti prisutna u trenutku svim svojim osjetilima. Samim time će znati uživati u velikim i malim stvarima. Sretna osoba nije lišena životnih izazova, međutim ona se ne boji. Kad se ne bojimo osjetiti emotivnu bol, tada se ne bojimo živjeti i biti svoji. Kroz to se otvara prostor u nama da možemo slobodno slijediti impulse inspiracije našeg Bića. Da bi se naučili ne bojati emotivne boli, moramo ju upoznati, otvoriti svoje tijelo i psihu slobodnom protoku takvim emocijama. To otvaranje rezultira prestankom straha od boli, te otvaranju življenju više sreće…. biti hrabar u ranjivosti. Ako smo hrabri pokazati sebe ranjivima, tada smo hrabri živjeti svoju autentičnu srž – a življenje svoje autentične srži je ono što nas čini sretnima.
Hvala Ivani na vremenu i informacijama koje je izdvojila za nas, danas prije predavanja. Netko će reći kako je politička scena loša u Zadru, kako nemamo mogućnosti, kako oni pozitivni stavljaju ružičaste naočale. Danas otići do Gradske knjižnice, ili pročitati nešto za sebe što su pisali oni koji su na određenim područjima radili više od nas može nam donijeti samo pozitivno.
