U petak 10. ožujka 2017. godine upriličit će se svečanost otvorenja Križnog puta u Posedarju. Tom prigodom blagoslovit će ga zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je obilazak najavio za četvrtak 16. veljače. Na taj način Križni put će biti stavljen u funkciju duhovnog i vjerskog.
Riječ je o projektu kojeg je zamislio i uz pomoć umjetnika iz Hrvatske, Slovenije, Poljske i Ukrajine u djelo sproveo jednostavni, simpatični i druželjubivi umjetnik Vinko Kajmak. Posjetili smo ga u njegovom domu i među prvima prošli Križni put koji će, uvjereni smo, uskoro proslaviti ovo mjesto.
Dolaskom u Posedarje „ruku nam je pružila” jedna starija mještanka. Težakinja koju smo prekinuli u poslu i zamolili da nam bude putokaz. Ni slutili nismo da će taj slučajni susret obilježiti naš radni dan. I ne samo njega.
Barba Vinko nas je primio u svom domu u posedarskom predjelu Čelinka, upoznao nas sa svojim prethodnim umjetničkim poduhvatima i proveo Križnim putem od prve do posljednje 15. postaje, Isusovog uskrsnuća, na Vidikovcu na brdu Brisnica, s kojeg se pruža jedinstveni pogled na Novigradsko more.
Križni put je dug oko dva i pol kilometra, ima 15 skulptura, za svaku postaju križnog puta po jednu. Jedna je umjetnički uradak Vinka Kajmaka, ostale su izradili umjetnici iz Ukrajine, Poljske i Hrvatske.
– Imali smo tri umjetničke kolonije sa po šest umjetnika. Jedna je bila u svibnju, jedna u rujna i jedna u studenom prošle godine. I evo unutar godinu dana uspjeli smo ovaj veliki projekt privesti kraju. Našim smo gostima uz pomoć lokalnih vlasti i crkve platili put te osigurali smještaj i hranu, a oni su nam poklonili svoja umjetnička djela, kazuje nam barba Vinko, 82-godišnjak kojem biste povjerovali da vam kaže i da ima 20 godina manje.
Kaže kako je u početku bilo malo skepse u mjestu, no ona je brzo nestala.
– Danas svi žele pružiti ruku ili navući na sebe kravatu. Svi su nam bili na raspolaganju. I svećenik don Stipe Mustapić i načelnik općine Ivica Zurak i mještani i poduzetnici… Stvorili smo jedan labirint ljubavi i stvaralaštva unutar kojeg moram istaknuti našeg suradnika koji je uvijek bio tu kad je trebalo, Matu Bralu i njegovog oca.
Vinko je u predjelu Kajmakovih u svojoj 75-godini izradio novu kuću koja nas je oduševila. Od okoliša i eksterijera do interijera koji je prepun Vinkovih radova. Lusteri, stolovi, kreveti, lampe…Sve je to djelo Kajmakovih ruku. Svi su ti umjetnički radovi u svakodnevnoj upotrebi, a nastali su kao rezultat neiscrpne inspiracije i predanog rada čovjeka zaljubljenog u život, umjetnost i svoj rodni kraj. I sve, baš sve, uklapa se u prirodni okoliš u kojem je Vinko odrastao s roditeljima i jedanaestero braće i sestara.
Na spomen teških dana težačkog rada njegovih roditelja i neimaštine u kojoj je odrastao barba Vinko je zaplakao.
– Mati je brala lišće i travu i kuhala nam kako bi nas nahranila. Jednom sam je ugledao uplakanu i jadnu i rekao joj: „Majko, ja ću napraviti velike ljestve, popeti se gore do Boga i tražiti da nam da ono što nam nedostaje”. To je motiv koji me vukao cijeli život. Tu je počela priča o križnom putu koji će, evo, uskoro biti otvoren i dostupan svima, kazao je Vinko. Dalje nije mogao, savladale su ga emocije, oči su mu se napunile suzama.
Njegov prijatelj i suradnik Mirko Semijalac, predsjednik udruge Čelinka Posedarje koja djeluje na zaštiti kulturne i prirodne baštine, zadužen za logistiku i rješavanje formalno pravnih aspekata ovog velikog umjetničkog projekta, pojasnio je detalje posedarskog Križnog puta.
– Skulpture većim dijelom imaju po dva motiva, vjerski i težački. Vjerski pokazuje Isusov, a težački križni put ovdašnjih težaka, kakvi su bili Vinkovi roditelji. Prokrčili smo put do Vidikovca na brdu Brisnica, uredili prolaz, uz stazu postavili i druge skulpture, posadili masline uz svaku postaju…
U međuvremenu barba Vinko se pribrao i nastavio svoju priču:
– Tone i tone kamena smo prevalili preko ruku. Koristili smo kamen iz okolice, veće komade za izradu skulptura nam je poklonio Miro Doljanin, dok je za 12. postaju korišten skupocjeni kamen kojeg smo zahvaljujući vlasniku tvrtke Kamen Benkovac Mati Šuniću dobili po znatno povoljnijoj cijeni. Ostavio sam im pet tisuća kuna pologa i otišao kući. Dok sam razmišljao o načinima kako namaknuti ostatak novca, kao od Boga poslan, u posjet mi je stigao načelnik Zurak koji je rješavanje ovog pitanja preuzeo na sebe. Čak mi je i vraćen polog. Doslovno mi je pao kamen sa srce, ispričao nam je Vinko.
U višesatnom druženju upoznao nas je s nizom zanimljivih detalja vezanih uz njegov umjetnički opus i projekt Križni put. Primjerice, saznali smo kako je za umjetnički rad Isusovog groba iskorišten bunker Hrvatske vojske iz Domovinskog rata na koju je nadograđeno 80 kubika kamena. Otkrio nam je Vinko i kako je jednom od umjetnika, velikom prijatelju iz Slovenije, poklonio teren uz svoju kuću. U neposrednoj blizini Vinkove kuće nalazi se i bajkovita drvena kuća prepuna umjetničkih detalja koja vas odvode u svijet ljubavi koju je u njih svojim radom utkao Kajmak. Posebno dojmljiva je kapelica otvorena 2000. godine, a koju je barba Vinko izradio u spomen na svoje roditelja.
– U njoj se ne obavljaju vjerski obredi, no jednom zgodom stigao je do nas autobus pun teologa iz Švedske. Zamolili su nas da im otvorimo kapelicu. Trebali ste vidjeti taj prizor kada su ušli unutra i započeli molitvu. Suza mi je odmah zasjala u oku. Jednom nas je posjetio i crkveni orkestar s dirigentom iz Opatije. U crkvenim se krugovima priča brzo raširila.
I tu se, samo od sebe, nametnulo pitanje:
Može li Križni put u Posedarju postati i turistička meka, nezaobilazna postaja hodočasnika na putu za Međugorje ili na povratku iz Međugorja? Može li primiti tisuće izletnika i ostati oazom mira?
– Moramo znati koji je smisao svega ovoga. Ne bi imalo smisla išta raditi bez odgovora na to pitanje. Ovaj će križni put ući u turističke, izletničke i vjerske mape. Naš sljedeći korak kao udruge je osnovati i izgraditi na ovom mjestu centar u kojem ćemo moći nastaviti s našim aktivnostima na edukacijskom planu i planu zaštite prirode i kulture… Dosta je tu lokaliteta na kojima se ima što raditi kako bi se sačuvali od propasti. Prvi korak je rješavanje pitanja zemljišta, a potom izgradnja centra. To bi bili bungalovi od kamena, jedno naselje tradicijskog tipa koje bi se uklopili u okoliš i sjedinilo sa sadržajima koje smo već napravili. Za taj bismo projekt usmjerili energiju prema EU fondovima, kazao je Semijalac.
Barba Vinko je dodao kako ima još puno planova. Želja za stvaranjem ga ne napušta, a ovaj predivni susret završio je na način sličan onome kojim smo ga mi započeli, pričom o sumještankama koje je susreo u šetnji. Zastale su pokraj prvih jaglaca i divile im se.
– Ja sam se divio njima, njihovoj radosti koju je izazvala jedna tako mala obična stvar.
Baš kao što je nas razveselila vremešna mještanka koja nam je pokazala put prema Križnom putu. Učinila je puno. Neki bi rekli kako je samo rukom pokazala put i riječima dala upute. Nama je, pak, bila putokaz koji pokazuje kojim putem ide Posedarje, vjesnik gostoprimstva tisućama znatiželjnika koji će uskoro krenuti u potragu za ovim jedinstvenim mjestom, dokaz da je sreća u malim stvarima.
Lijepi dani su pred nama, zamijenite barem jednu jutarnju kavu ili poslijepodnevni odmor ispred televizora izletom koji će vam napuniti baterije. Ako ne naiđete na „našu baku” prenosimo vam njene smjernice koje će vas odvesti u jednu novu životnu dimenziju: vozite se do nogometnog igrališta u Posedarju i nakon semafora skrenite prvu ulicu lijevo. Na prvom križanju idite desno, prijeći ćete preko nadvožnjaka iznad auto ceste i eto vas kod kuće Vinka Kajmaka.
Tu započinje bajka. Prepustite se njenim čarima.
