Dubrovčane je šokirala vijest o zatvaranju kultnog dubrovačkog kafića “Talir”. Kafić u Antuninskoj ulici, omiljeno okupljalište kulturne, političke i javne scene, otvoren u ljeto 1983. godine, zatvara se već u ponedjeljak, 1. listopada, potvrdio je njegov vlasnik Frano Cetinić koji, rekao je, 4. listopada odlazi u mirovinu. Iznenadna je to i neočekivana odluka o kojoj je jučer brujao cijeli Dubrovnik.
Ne drže do tradicije
– Odlučio sam se na ovaj korak bez emocija jer vidim da nitko više u ovome gradu ne poštuje tradiciju. Nakon puno godina ne vidim grad onakav u kakvom sam ja radio i kako smo ga živjeli. Kad se naučiš cijeli život raditi na jedan način, 12 mjeseci kroz cijelu godinu i sada kada uđeš u neku kolotečinu ugostiteljstva od par mjeseci, sve je drukčije – kazuje Cetinić, dodajući kako mnogi danas ne drže do tradicije. Odluku o zatvaranju lokala donio je sa svojom obitelji, a sve do jučer za nju nitko nije znao.
– Hladne glave sam se dogovorio s obitelji i odlučio zatvoriti lokal. Mislim da je malo ljudi ostalo u ovome gradu koji drže do tradicije, do emocija koje sam najjače doživljavao svake godine na Badnjak, kad bi Linđo dolazio kolendavati, kad bi cijeli grad došao čestitati, sve generacije… – govori Cetinić, kojemu ne prestaje zvoniti mobitel. Zovu prijatelji, poznanici, mediji. Teško mu je iznova svima objašnjavati zašto je odlučio staviti ključ u bravu omiljenom okupljalištu Dubrovčana.
– Razgovarajući s ljudima, počinju me hvatati emocije, sve ponovno proživljavam. U nedjelju još radimo, nosimo stvari i bit će kao da nikad nije postojalo “Talira”, tako se osjećam. Morate me razumjeti, ja sam ugostitelj, to je moj zanat, moj život posljednjih četrdeset godina. Ovaj način poslovanja posljednjih godina me dotukao. U životu sam naučio da trebaš gosta ugostiti i da su obje strane zadovoljne. Ovakvom današnjem načinu ugostiteljstva, ne pripadam – pojašnjava.
Slavni gosti na zidovima
Osim Dubrovčana, u ovaj kafić, kojemu je ime nadjenuo kulturnjak Andrija Seifried, zalazili su umjetnici, političari… Bez obzira bili bivši ili sadašnji, a o svojim slavnim gostima pričaju zidovi “Talira” na kojima je bezbroj uokvirenih fotografija.
– Moje najveće bogatstvo su prijateljstva stečena ovdje i crno-bijele fotografije na zidovima “Talira”. Imam doma još nekoliko kutija prepunih fotografija. Sve me to vraća unatrag. Ostavio sam u betuli jednu cijelu mladost, jedan cijeli život, počeo sam raditi sa 16, 17 godina, i sve je prošlo u sekundi. Ali tako je kako je. Način življenja je konzumentski i to treba prihvatiti. Kad sam shvatio da je to tako, bilo mi je lagano donijeti odluku o zatvaranju kafića – rekao je Cetinić.