Grad Zadar odgovoran je za teško stradavanje igrača Nogometnog kluba Zadar koji je glavom udario u betonski zid na pomoćnom igralištu na Stanovima. Utvrdio je to Općinski sud u Zadru koji je gradskoj upravi naložio isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 23.000 kuna i imovinske štete od 1.980 kuna (plus kamate), kao i trošak parnice koja je tužitelja koštala skoro kao i tražena odšteta.

Slučaj, koji će građanima probuditi sjećanje na crni dan hrvatskog nogometa, smrt Hrvoja Ćustića, dogodio se 15. ožujka 2015. godina za vrijeme susreta mlađih uzrasta nogometnih klubova Zadar i Arbanasi. U žaru borbe mladi Zadranin je pao te glavom udario u obližnji betonski zid, uslijed čega je zadobio prijelom baze lubanje, kostiju lica, udarac u prsa, udarac u desno rame i lijevu ruku, kao i ostale ozljede po tijelu. Tri dana proveo je na liječenju u Općoj bolnici Zadar, no zdravstveno stanje smirilo mu se tek za oko godinu i pol dana. Na sudu je ispričao kako je nakon godinu dana pokušao igrati nogomet, ali nije mogao. Ponovno je pokušao nakon 4 godine, ali ni tada nije uspio. Trpio je stalne glavobolje, te još uvijek izbjegava izlaziti na sunce. Od udarca ostale su trajne posljedice, kojih je medicinski vještak procijenio na 4%-tno smanjenje životne aktivnosti.

Grad Zadar kao vlasnik terena usprotivio se tužbi prebacujući odgovornost na NK Arbanasi, kao korisnike igrališta, te organizatora sportskog događaja. Tadašnji voditelj Odsjeka za sport Nebojša Belić naveo je kako je nakon završenih radova 2007. godine to pomoćno igralište na Stanovima proglašeno ispravnim. Po njegovom mišljenju takav pad i udarac mogao se dogoditi i negdje na ulici. Udaljenost između zida i gol linije procijenio je na 3-5 metara, no njegovom iskazu sud nije poklonio vjeru s obzirom na to da je govorio po sjećanjima koja su u suprotnosti sa svim ostalim dokazima. Zid je zapravo bio udaljen oko 2 metra od gol linije te nije bio ničim zaštićen. Nakon smrti Ćustića HNS je dodao propis o udaljenosti od minimalno pet metara, s tim da se iznimno može dopustiti neispunjenje uvjeta, uz postavljanje adekvatne zaštite.

Tadašnji tajnik NK Zadar Miroslav Knežević na sudu je naveo da igralište nije bilo sigurno i da su od korisnika tražili povećanje sigurnosnih uvjeta. Trener i voditelj škole NK "Arbanasi", Miodrag Paunović, istaknuo je kako je osobno, godinu-dvije prije ovog događaja, od gradske uprave tražio da zaštite cjelokupno igralište, no oni su procijenili da je dovoljno zaštititi samo bočnu stranu, a prema ugovoru o uporabi, klub bez suglasnosti Grada ne može izvoditi radove.

- Među strankama nije sporno da betonski zid koji se nalazio iza gola u koji je udario tužitelj nije bio ničim obloženi i da je tuženik, Grad Zadar, navedeni betonski zid presvukao stiroporom koji je postavljen nedugo nakon štetnog događaja iz čega jasno proizlazi da je i sam tuženik smatrao da je navedeni zid opasna stvar, što je bio dužan predvidjeti i prije štetnog događaja. Navedeno potvrđuje i svjedok Nebojša Belić, koji je u to vrijeme bio u Gradu Zadru zaposlen kao voditelj Odsjeka za sport i koji je naveo da su odmah nakon navedenog događaja prema nalogu tadašnjeg pročelnika Radoslava Dunatova izolirali zid od koji je tužitelj udario glavom. Stoga ovaj sud drži da iz navedenog nedvojbeno proizlazi odgovornost za štetu. Na temelju svih provedenih dokaza slijedi da je predmetni pomoćni nogometni teren izgrađen protivno pozitivnim propisima, odnosno da je betonski zid u kojeg je glavom udario tužitelj opasna stvar, zaključila je sutkinja Jadranka Nižić-Peroš.