Portal Pomorac.net donosi priču o ravnatelju Pomorske škole Svetku Perkoviću, čovjeku "odgojno-obrazovnoga sistema s pomorskim i poduzetničkim duhom".
Rođen i odrastao u Zadru, od Pomorske škole kao svog srednjoškolskoga izbora, preko visokoobrazovnog programa brodostrojarskoga usmjerenja, do pomorca i, u konačnici, ravnatelja škole, došao je trnovitim putem s mnogo uloženoga truda i odricanja, da bi uspješnost u pomorskim zanimanjima omogućio i novim, mladim generacijama. Već u najranijoj dobi pokazuje svoje intelektualne sposobnosti i u školi ga znaju kao odlikaša, a s tom praksom nastavlja i kroz srednju školu i svoj studij. Kao takav, bio je jedan od korisnika stipendije u kojoj je izravno sudjelovala i Tankerska Plovidba Zadar, te upravo ta stipendija šalje Svetka u vreli svijet pomorstva.

"Bio sam korisnik stipendije koja je bila velika, od nje sam kupio motocikl!" - prisjeća se Svetko, sada već davnih dana, i nastavlja: "Stipendija je imala obavezu da se za četiri godine studija mora odraditi osam godina u Tankerskoj plovidbi. Kasnije su me poslali u školu za nastavnika, to je bila 1984. godina, a kako se Jugoslavija raspala, nisam više imao obaveza prema Titovom fondu koji je bio prvi izvor stipendije. Počeo je rat, nisam htio kukavički napustiti školu, a paralelno sam se javio i u vojsku, te sam usred Domovinskoga rata postao ravnatelj. S trideset i tri godine sam postao ravnatelj i to ravnatelj svojim nastavnicima! To je bilo jako izazovno u rukovodećem smislu, ali i dovelo do toga da sam sazrio u ozbiljnog rukovodioca.

Je li pomorstvo ostalo poziv ili ga mladi danas vide prvenstveno kao sektor u kojem su prihodi znatno veći nego u drugim sferama obavljanja poslova?

- Mislim da u našem kraju, u našoj državi, kako su se razvijale stvari poput turizma, koji bi trebao biti sekundarni prihod svakog ozbiljnog gospodarstva, pomorstvo i dalje trebalo biti primarni prihod. Većinu nekretnina i najvišu kupovnu moć imaju obitelji ljudi koji su pomorci, međutim, počeo je dominirati kontinentalni kompleks, a mi smo s tog spektra ostali malo zanemareni jer se sve slabije pristupa pomorskom zanimanju i brodarstvu, te je taj sav teret spao na grbaču malih brodarskih tvrtki (nekada velikih) koji se bore na opakom tržištu i svakako i na pomorska učilišta (...) Jedna bomba ili jedna dojava o bombi, u vremenima dinamičnih migracija ljudi po ovim prostorima, može radikalno naštetiti turizmu. Zato je važno da ostanemo dosljedni pomorstvu kojeg smo malo zapustili

Koliko učenika godišnje upisuje Pomorsku školu i za koji je smjer iskazan najveći interes?

- Mi smo u zadnjih desetak godina na poticaj osnivača, odnosno Grada, i Županije i Ministarstva, upisivali nekoliko zanimanja. Dominantna zanimanja su tehničar za brodostrojarstvo i pomorski nautičar, te oni čine jezgru našega obrazovanja. Kroz godine smo upisivali i obrazovali logističko-špedicijskog tehničara, što je bilo u vremenu kada se počela graditi zadarska luka Gaženica s namjerom da bude veliki logistički centar, te je traženo od Pomorske škole da profilira kadar koji će servisirati takve aktivnosti. Razvojem nautičkog turizma, postali smo prva škola koja je započela s obrazovanjem smjera Tehničar za jahte i marine. Zadnje dvije godine upisivali smo samo naša glavna zanimanja, brodostrojara i pomorskog nautičara. Radi se o brojci od četrdeset i četiri učenika po smjeru jer je to ograničenje osnivača, premda je interes učenika puno, puno veći .

Nakon rekonstrukcije velikog dijela prostora škole u moderne i funkcionalne enterijere, Škola je u poziciji povremenog iznajmljivanja prostora i u tom dijelu ostvaruje značajne financijske rezultate. Sa svojim stručnim timom planira, u Pomorskoj školi Zadar, uspostaviti ljetni tečaj za učenike srednjih škola iz Njemačke, Češke, Slovačke i Austrije koji žele steći osposobljenost za upravljanje plovilima B i C kategorije. Edukaciju bi provodili u formi ljetnog kampa i praktični dio nastave odvijao bi se i u školi i na brodovima.

Poznato je da je Pomorska škola jedini posrednik pri zapošljavanju učenika u Zadarskoj županiji, te da od toga ima značajne prihode. Kako komentirate činjenicu da je to zasmetalo određenim osobama, a da među njima nema niti jednog učenika ni roditelja?

- Aktivnosti posredovanja u zaposlenju nismo mi izmislili. Pratio sam što rade moji kolege u Istri a i drugim dijelovima RH. Prvi posao je došao na ponudu Grada Zadra koji je angažirao male bijele policajce u ljetnim mjesecima i plaćao ih preko učeničkog servisa negdje s kontinenta! Ne znam, Nova Gradiška, Vinkovci... ne mogu se sjetiti. Djeca su čekali mjesecima na plaću! Proučio sam propise i počeli smo, te prve godine zaradili dvije i pol tisuće kuna! U narednim godinama smo uložili velika financijska sredstva da osposobimo ljude za rad u posredovanju, te kupimo potrebne informatičke programe i sklopimo partnerstva s poslodavcima. Razvlačili su me po portalima, nazivali uhljebom ... Međutim, ja sam tristo dana u školi, kao i svi ostali djelatnici koji održavaju tzv. „učenički servis"! Tri stotine dana godišnje mi radimo! Tim radom jesmo zaradili milijune, ali pošteno. U javnosti prevladavaju različita mišljenja, a prvi je svakako klasični hrvatski model - misle da si novac nekome ukrao. Drugi je da smo nekoga prevarili, a treći da je novac pao s neba, da ga je Svevišnji prosuo. Posredovanje u zaposlenju je iznimno zahtjevno jer treba pratiti i učenike koji rade i same poslodavce. Stoga ih konstantno analiziramo, radimo na poboljšanju, ali i prihvaćamo sve dobre sugestije. Prihodi su veliki, ali i izdaci.

Pogledajte školu, izgleda kao nova jer se održava i ulaže se u nju. Zgrada stare Tehničke škole se srušila, a mlađa je 50 godina od naše. Neke učenike hranimo, neke oblačimo, nekima plaćamo dom, pomažemo im. Učenici su dobri, ali neki su i na rubu egzistencije, a zna se da su vrata Pomorske škole prva na koja mogu pokucati. Sudjelujemo u svim obrazovnim, sportskim i kulturnim događanjima, te pomažemo škole s manje sredstava. Zadarskoj kardiologiji smo kupili uređaj vrijedan preko osamdeset tisuća kuna, ponosno govori prvi čovjek Pomorske škole.

Zadovoljan je jer je akcija Pomorske škole potaknula i druge na pomoć zadarskoj bolnici, te je nedavno skupljeno oko dva milijuna kuna od strane uglednih tvrtki i imućnih pojedinaca.

- Posao posredovanja neće stati. Ja osobno i dio mojih zaposlenika strpljivo trpi jednu frazu ovoga podneblja, a ona glasi NE DAJ BOŽE DA TI KRENE, pa se za svoj uspjeh moramo opravdavati i braniti. Malo ljudi dođe i čestita, no ja sam se s time naučio nositi, iako me i dalje ponekad nervira. Vidjeli ste sada predsjedničke izbore i kandidate u medijima. Svima su bila puna usta demografske obnove. Na demografskoj obnovi moramo svi poraditi, počevši od seksa, pa nadalje. Poslodavac mora, posebno u javnome sektoru, omogućiti demografsku obnovu. Pomorska škola plaća vrtić djeci zaposlenika.

Nema boljeg načina od pokazivanja spremnosti na demografsku obnovu nego potrebnim novčanim sredstvima jer će upravo ta djeca održavati financijski sustav države u budućnosti, ako ih ne bude, nema ni sustava a ni države. Netko je s jednog HR portala napisao da je to debilna ideja! Ne znam zašto nije stavio sebe u situaciju da mu dijete ima plaćen vrtić, pa odmah ima mogućnosti da napravi još jedno! I još ga, dio javnosti, u komentarima podržava. S time se susrećem! Izabran sam od strane istog portala u reprezentaciju hrvatskih uhljeba! Doduše, tek sam jedanaesti. Nakon ovoga intervjua će meni u ured doći tri učenika koja imaju problem, pa roditelji, pa kućni majstor, pa predstavnik brodarske tvrtke, pa serviser opreme ... i tako svaki dan. Neki su me nazivali pogrdnim imenima i tvrdili da sam pokrao djecu! Ima situacija u kojima tvrtke ne plate djeci za rad. Kada se to dogodi, isplatimo djecu iz vlastitih sredstava, a s vlasnicima tvrtki ja ulazim u sukob kao predstavnik posredništva!

Tužim se, sudim, tražim dečke, nekakve razbijače koji se voze u bijesnim automobilima od petsto tisuća ne znam ni ja čega, koji nisu u stanju učeniku isplatiti dvije tisuće kuna zarađene nadnice. S time se ja susrećem! To je taj posao! Borim se za naknade da ne budu manje od dvadeset i pet kuna, tražim poslodavce, uvjeravam ih da će učenici biti odgovorni, dobri, marljivi ... I onda dođu takvi koji misle da je u Pomorsku školu Zadar sve palo s neba!" - ljutito, ali i razočarano će Perković.