Ptice iz gotovo izumrle vrste koje su sletjele na Vransko jezero, o čemu smo nedavno izvijestili, neslavno su završile - dvije jedinke koje su na život došle u zatočeništvu, te potom uz pomoć paraglajdera trenirane za pronalazak staništa, ubijene su uz područje Vranskog jezera, izvijestili su iz udruge BIOM.

Tijekom preleta preko Hrvatske stradala su četiri ibisa, od čega dva u krivolovu pokraj Parka prirode Vransko jezero. Gubitak jednog od dvojice mužjaka imena Donatello posebno je težak udarac ornitolozima. „Donatello se izlegao 2015. u zoološkom vrtu Rosegg. Othranjen je ručno i bio je dio jata kojeg je na selidbenom putu do zimovališta u Toskani vodio motorni paraglajder. Tamo je pušten na slobodu. 2018. je samostalno letio do gnijezdeće kolonije u Burghausenu. Bio je iskusna ptica-vodič sposobna voditi mlade generacije na zimovališta, odnosno dobar temelj za uspostavu divlje populacije. Terras je bio mladi mužjak te je pratio odrasle ptice tijekom selidb.", izjavio je Johannes Fritz, generalni direktor projekta reintrodukcije ćelavog ibisa.

„Iskoristit ćemo svaku priliku da pronađemo počinitelje, kao što to u ovakvim slučajevima radimo i u Italiji. Novčanu štetu za Donatella i Terrasa procjenjujemo na 33.600 eura, te smo spremni tužiti počinitelje", rekao je.

Nedavno je barem devet ćelavih ibisa iz austrijske populacije, skrenuvši s uobičajene rute, posjetilo Hrvatsku. Međutim, posjet Hrvatskoj je za čak 4 jedinke završio tragično. Stradavanje ptica utvrđeno je zahvaljujući tehnologiji satelitskog praćenja kretanja ptica. Podaci iz GPS odašiljača i terensko istraživanje ukazuju na to kako su ptice ubijene, a GPS uređaji koje su nosile su skinuti i skriveni u grmlju. Preživjele su ptice uspješno uhvaćene te odvedene na sigurno, van Hrvatske.

Ova je vrsta još u 18. stoljeću izumrla u Hrvatskoj i posljednje su ptice gnijezdile na području Pule. Ista ju je sudbina zadesila u čitavoj Europi, a gubitak staništa i lov smatraju se glavnim razlozima za njen nestanak. Početkom 21. stoljeća svjetska populacija ćelavog ibisa svela se na svega 200-250 jedinki, koje su opstale na području sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Ibisa nalazimo u mnogim povijesnim izvorima, pa se između ostalog, na egipatskim hijeroglifima prikazuje kao "akh" - simbol ljudske duše. Već je 1504. godine proglašen jednom od prvih zaštićenih vrsta ptica u Austriji, što ga nažalost nije spasilo od izumiranja.

Kako bi se vrsta očuvala i vratila na nekadašnja europska gnijezdilišta u Austriji, Njemačkoj i Španjolskoj su pokrenuti projekti reintrodukcije kojima se pokušavaju uspostaviti divlje populacije ćelavog ibisa u Europi. Zahvaljujući odličnom poslu suradnika na projektu LIFE Northern bald ibis - Reason for Hope, ćelavi ibis se danas opet gnijezdi u Njemačkoj i Austriji, a jedan od ciljeva projekta je učenje ptica selidbi do zimovališta u Italiji i natrag. Kolonije trenutno broje oko 140 jedinki i od 2014. se svake godine organizira selidba ibisa vođena motornim paraglajderom. Na taj način mlade ptice uče svoj selidbeni put s kolonija u Austriji i Njemačkoj do zimovališta u toskanskom rezervatu Oasi WWF della Laguna di Orbetello. Odrasle ptice koje poznaju put vode nove generacije te se tako dugoročno uspostavljaju migratorne, divlje populacije ove vrste.

"Izuzetno nam je žao da glavne prepreke u očuvanju ugroženih vrsta ostaju ljudska neinformiranost i nebriga koje vode ka nepoštivanju zakona. Udruga Biom već dugi niz godina upozorava na problem krivolova u Hrvatskoj. Primjer stradavanja ćelavih ibisa samo je jedan od pokazatelja koliko je posla još uvijek pred nama kad je u pitanju suzbijanje i sprečavanje krivolova na ptice," zaključuje ornitolog Udruge Biom Ivan Budinski.