ZADAR– Naš najpoznatiji sportski ribolovac Joško Radman sa svojih 78 godina još uvijek se raduje svakom ulovu na moru iz kojeg je „upecao” osam medalja na devet svjetskih prvenstava.
– Dva puta ekipno svjetski prvak, dva puta vicešampion, tri bronce i srebra. Nitko me još nije nadmašio iako se model natjecanja u sportskom ribolovu promijenio, kazat će vitalan umirovljeni kapo od makine. Nije ni čudo. Rođen je u Maslenici, mjestu na Šolti gdje su svi bili ribari. U Zadar ga je prije 50 godina dovelo radno mjesto u Tankerskoj plovidbi.
I iz Zadra je odlazio na velika natjecanja, od kojih mu je najslađe drugo mjesto koje je osvojio na kupu u Velikoj Britaniji koja ima dva velika natjecanja:jedno je Englezi, a drugo za ostatak svijeta. A Joško Radman je osvojio 2. mjesto kada su prvi put povezali ta dva natjecanja u konkurenciji 200 natjecatelja. Imao je pozive i da ostane i natječe se za Irsku, ali niti to nije bio preveliki mamac da zamijeni Zadar i Šoltu s Irskom.
Tamo se morao odreći pobjedničkog postolja zbog humanosti.
– Bilo je Svjetsko prvenstvo s nagradama u obliku morskog psa. Svi su ih gledali izložene u vitrini misli, da mi je jednu osvojiti. A ja sam ih osvojio svih sedam. Među reprezentativcima iz Irske bio je jedan odličan ribolovac i invalid pa su organizatori našeg predstavnika dr. Viktora Križaneca, zamolili da taj čovjek bude prvi, a ja drugi. Kao da imamo isti broj bodova, iako je meni dr. Križanec rekao da sam ja imao više bodova, ali pristao sam na to. Postao sam viceprvak ali sam dobio sedam nagrada i toliko puta sam izlazio primiti morske pase koje sam jedva stavio u avion, ispričao nam je Radman.
Najveća riba koju je ulovio je Gof od 47 kilograma. Bio je još i teži, ali vaga nije mogla pokazati.- Ulovio ga između Šolte i Drvenika, precizan je 78- godišnji ribolovac. I dalje najviše voli hvatati zubace.
– Jer su vrlo interesantnosti. Traže najviše spretnosti poznavanja, tehnike, izvlačenja, sve ide brzo. Kod
gofa od 30 kilograma treba barem sat vremena izvlačenja, ističe Joško Radman koji nam je ispričao kako su taj proces jednom prilikom doživjela trojica njegovih prijatelje na brodu.
Najviše ribe se daje u društvo, nešto podijeli, a mora priznati da se nešto unovči. – Veliki mi je trošak benzin na koji troši dvije tisuće kuna mjesečno, priznat će umirovljeni Joško Radman. Njegovu strast prema ribolovu i vještinu naslijedila je kćer Nikolina Kotlar, istaknuta natjecateljica zadarskog Zubatca.
– Ulovio sam jednog dana prvo lubina, pa gofa i zubatca kako bi s prijateljima ocijenili koja je najbolja. Ali nismo mogli odlučiti. U pitanju su samo nijanse kad je friška riba. Kad je malo starija i ne peče se kako treba, onda je teža, jer kod nas se riba uglavnom prepeče, otkrio nam je iskusan ribolovac. U prehrani Joška Radmana i njegove supruge Joške riba je na jelovniku 80 posto prisutna. – Nekidan su nam izmjerili da oboje imamo nevjerojatnu Omega zaštitu, a to mu je važno jer ima problema sa srcem.
Imam anginu pectoris ali nemam straha i sam idem na ribe kada sam na Šolti, ispričao nam je. A to je svaki dan. Još uvijek je vitalan, ima volje i energije za ribolov, za evidentiranje ulova, pričanje o ribi i alatima, ali i za podučavanje. Bez lažne skromnosti Joško Radman kaže kako ga još nitko nije nadmašio. Jedino ako me tko nadmašio to je u brzini kretanja. Jer ja ipak ima 78. godina, navodi još uvijek aktivni ribolovac s velikim osobnim iskustvom iz kojeg proizlazi i jedna spoznaja – riba u našem Jadranu izlovljena je više nego se govori. I to je Joško Radman zaključio na oko. Malo čudno, kaže, ali će vam kralj ribolova i to objasniti.