Inicijativa “Svi za Kalelargu” ovog je proljeća pokrenula peticiju za povratak nekadašnjeg imena Kalelarga Širokoj ulici. Iako je akcija naišla na velik odjek, te su organizatori prikupili 10.00 potpisa, dio stručne javnosti izrazio je protivljenje toj inicijativi, najviše zbog povijesnih implikacija vezanih uz talijansku vlast u Zadru.
O preimenovanju bi uskoro trebalo odlučivati Gradsko vijeće, a odgovore na pitanja koja izazivaju dvojbe potražili smo kod dr. sc. Zlatka Begonje, upravitelja Zavoda za povijesne znanosti u Zadru, koji se ovom problematikom bavi duže vrijeme, te je prije devet godina objavio znanstveni rad o odonimima (imenima ulica) kao ideološkim manifestacijama na primjeru Zadra u 20. stoljeću.
* Je li po Vama moguće vraćanje imena Kalelarga političko ili stručno pitanje?
– Za ocjenu toga je li namjeravano vraćanje imena Kalelarga političko ili stručno pitanje, držim kako je posebice važno s koje perspektive inicijativu promatrate. Stoga za početak uzmimo da to činite s gotovim uvjerenjem o političkoj pozadini rečenog traženja. U tom slučaju možete izabrati veći broj političkih razloga zašto je nepotrebno zahtijevati mijenjanje dosadašnjeg imena Široka ulica u Kalelarga. Jedan od takvih, a svakako najsnažniji i najzvučniji, upravo je onaj koji upozorava da se ulica nazivala Kalelarga (Calle Larga), između ostaloga i u razdoblju trajanja talijanske, pa tako i one fašističke uprave Zadrom. Slijedom takve logike svi pokušaji koji teže navedenom vraćanju imena, a pritom asociraju na spomenuto razdoblje, po svojoj naravi nose neprihvatljivo političko obilježje. S druge strane, ako inicijativu promatrate isključivo kroz prizmu sentimentalnog poriva pojedinaca što se zadržava na njihovim mislećim pokušajima povratka u prošlost, zapravo u vrijeme mladosti, onda je takvoj tradicijsko-sentimentalnoj namjeri potpuno izlišno pridodavati političku konotaciju. U tom slučaju ona bi bila podložna stručnim raspravama i to poglavito oko pisanja i izgovora imena. Razrješenje dileme iz Vašega pitanja može se pronaći u razložnom sagledavanju cjelovite problematike, što onda podrazumijeva prethodno odbacivanje svih vrsta predrasuda.
* U radu ste dokazali da su talijanska imena bila ideološki motivirana. Zašto je talijanskoj vlasti bilo važno provesti talijanizaciju odonima?
– Talijanizacija odonima bila je zapravo javna manifestacija teritorijalne, političke i upravne pripadnosti grada Zadra. Pritom valja naglasiti kako kontekst ideološke motiviranosti agresivno dolazi do izražaja u trenutcima provale i nametanja točno određenih političkih, kulturnih i svjetonazorskih načela, odnosno tako uspostavljenih pravila ponašanja. Kada promatramo aktualizirano razdoblje prošlosti, onda je upravo vrijeme talijanskog fašističkoga vladanja Zadrom bio najbolji pokazatelj takve vrste ideološke agresije. Primjerice, tada su neke od ulica u Zadru nosile imena pojedinaca koji su bili značajni isključivo u pogledu promicanja ideje, odnosno ideologije fašizma, a da ni po čemu drugome nisu imali zapaženih uloga vezanih uz grad Zadar. Kada u tom kontekstu povežete onodobna iredentistička i imperijalistička talijanska prisezanja prema istočnojadranskim dijelovima hrvatskih teritorija, što je u određenim razdobljima rezultiralo i potenciranim naseljavanjima tih područja talijanskim stanovništvom s Apeninskog poluotoka, onda postaje sasvim jasno koji su to bili glavni ciljevi talijanske politike. Jednostavno kazano, sustavno su djelovali na smanjenju, pa onda i na eliminaciji hrvatskog etničkog utjecaja na spomenutim područjima, pa tako i u gradu Zadru. Međutim, kao što će nam razvoj daljnjih događaja tijekom 20. stoljeća pokazati, takva postupanja nisu bila privilegiranost samo talijanske politike.