H rvatski Marko Polo postoji! Ne traži papar i druge začine na Putu svile, ali tumara po svijetu u vječitoj potrazi za tko zna čim. Možda traži kamen mudrosti, a možda samo voli putovati o tuđem trošku. Netko bi pomislio da je u pitanju Zoran Milanović, ali nije.
Premijeru su mediji ionako krv pili na slamku zbog tog, jednog i jedinog, skromnog puta u Australiju. Hrvatski Marko Polo reinkarnirao se u tijelu Borisa Vujčića . Čovjeka koji je poznat kao guverner Hrvatske narodne banke, ali po potrebi može biti pustolov, globtroter i masterchef.
Nedavno je u Globusu objavljen neobično dugi popis Vujčićevih odiseja po svijetu u prošloj godini. Guverner je prošle godine imao čak 39 službenih putovanja, obišao je cijelu Europu više puta uzduž i poprijeko, tri je puta otkrio Ameriku (ukupno je trajalo oko tri tjedna), pet puta je bio u Londonu, a četiri puta u Aziji, malo u Manili, malo u Jakarti, samo 5 dana u Moskvi.
Kad se baš moralo, obilazilo se i po Hrvatskoj, pa je noćio po raznim hotelima u Opatiji, Dubrovniku, Rovinju, čak i u jednoj turistički malopoznatoj Krapini. Istina, samo jednom je tamo spavao u hotelu, što se može tretirati kao nevažno i nepotrebno ako se uzme u obzir da je Krapina od Zagreba udaljena oko 40 kilometara, nekih pola sata vožnje autom.
Na popisu gradova koje je Vujčić posjetio ionako ima daleko impresivnijih destinacija od gradića u Hrvatskom zagorju. Bio je u Baselu, Kitzbuhelu, Parizu, Pragu, Sopotu, Budimpešti, Tbilisiju, Sarajevu, Beogradu, Varšavi, Moskvi, Londonu, Beču, Munchenu, Frankfurtu, Bruxellesu, Dublinu, Los Angelesu, Bostonu, New Yorku, Washingtonu, Manili i Jakarti. To nije sve.
U mnoge se gradove vraćao više puta, najčešće u London i Washington. Popisu treba dodati i još neke zemlje, čije metropole nisu spomenute kao što je Luxemburg, Turska, Slovačka, Litva i Latvija, kao i ovogodišnje posjete Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Belgiji koji su koštali 53.682 kune.
Završni obračun kaže da je guvernerov put oko svijeta prošle godine trajao 121 dan, kao i da je cijena tog pothvata bila oko 465.000 kuna u aranžmanu HNB-a. Više od pola milijuna kuna za 15 mjeseci.
Kad se pridoda godišnji odmor ispada da je prvi čovjek HNB-a postigao bolji rezultat od »Oca na službenom putu« iz kultnog filma, jer je pola godine bio odsutan s radnog mjesta u Zagrebu.
Osim manifestacije MMF-a i Svjetske banke najvažnije globalne akcije svakako su bila putovanja u društvu Slavka Linića kad su zajedno radili na plasiranju državnih obveznica, odnosno spašavanju državnih dugova na način da hrvatski dugovi postanu još veći i dugoročniji.
V jerojatno se čovjek s vremenom umori. Dok putuje i gleda pogoršanje nelikvidnosti u Hrvatskoj i produbljenje depresije, marljivo radi na očuvanju čvrstog tečaja kune s kojim su proizvodnja i izvoz osuđeni na doživotnu robiju ili promatra kako strane banke odnose milijarde kuna profita iz zemlje, koja tone u dužničko ropstvo podržano stabilnom monetarnom politikom.
Valjda se zbog vremenske razlike i jet-laga Vujčiću prije desetak dana dogodilo da službeni auto HNB-a parkira na zebri pred vlastitom kućom. Pauk je odnio auto, a HNB dobio i platio kaznu od 1.050 kuna. Iako je guverner Vujčić nedavno sebi, svom zamjeniku i sedmorici viceguvernera povećao plaće za 34 posto, dok su ostalim zaposlenicima HNB-a plaće smanjene za 3 posto.
Pridodana mu je naknada za rad u Savjetu HNB-a, pa plaća guvernera sada iznosi 34.158 kuna neto. Što bi trebalo dostajati barem za parkirnu kaznu kad je već službeni auto parkirao pred kućom izvan radnog vremena.
Trebalo bi dostajati i zato što će guverner moći daleko više uštedjeti na prehrani. Manje će hodati po elitnim restoranima, jer je HNB upravo raspisao natječaj za vrhunskog kuhara, masterchefa u našoj narodnoj banci. Traže se posebne vještine.
Osim pripreme vegeterijanskih obroka, poznavanja domaće kuhinje, pripreme menija s gastrospecijalitetima drugih nacija, natječaj propisuje da kuhar mora vladati vještinom pripreme svečanih ručkova i domjenaka prema protokolu, te mora povezati enologiju s gastronomijom.
Sljubiti hranu i piće, znati koje bijelo vino ide s vrhunskom ribom ili jastogom, može li Dingač ili Plavac s mesom divljači…
P uno je tekstova ispisano o bahatosti državnih dužnosnika. Ali ovo što radi Boris Vujčić još nije viđeno. Građani Hrvatske teško da imaju ikakve koristi od njegovih putovanja. Nemoguće je razumjeti o čemu misli naš guverner, taj lihvar našeg doba, dok mu serviraju pjenušce, kavijar ili tunu plavoperku na podlošku od bambusa.
Kakva je konverzacija u društvu kolega direktora u bankama kod objedovanja? I pomisle li ponekad o smislu života ljudi koji po pločnicama skupljaju plastične boce ne bi li nekako preživjeli? Ili im tada zalogaj bude još slađi, pa krene razmjena iskustva o tome gdje je najbolji sushi. U Tokiju, New Yorku ili na Trgu hrvatskih velikana u Zagrebu?