Kažu: Dalmacija je zapuštena. Vele: nitko ne vodi računa o Dalmaciji. Kontaju: eh, kad bi bilo više naših ljudi iz Dalmacije na položajima, onda bi i Dalmaciji bilo bolje.
No, uza svu našu sklonost „grintanju”, ova zadnja primjedba naprosto ne stoji: Dalmatinaca na važnim položajima u državi, naime, ima sasvim pristojan broj. Dapače, moglo bi se reći da upravo Dalmatinci dominiraju na vrhovima društvenih piramida. Pođimo redom.
Premda rođeni i odrasli u Zagrebu, oba čelna čovjeka hrvatske države porijeklom su iz Dalmacije: predsjednik Republike Ivo Josipović iz Baške Vode kod Makarske, a premijer Zoran Milanović iz Glavica kod Sinja.
Uz ta dva „zagrebačka Dalmatinca”, Vlada Republike Hrvatske ima čak osam ministara i potpredsjednika koji su rođeni i odrasli u Dalmaciji, a neki u njoj žive i danas.
Potpredsjednik Vlade za unutarnje i vanjske poslove je Neven Mimica iz Mimica kod Omiša, ministar zdravstva Rajko Ostojić je iz Ploča, ministar rada i mirovine Mirando Mrsić iz Makarske, dok je ministar regionalnog razvitka Branko Grčić rođen u Kninu, a živi u Splitu.
Nadalje, ministar uprave Arsen Bauk je iz Pučišća na Braču. Bračke korijene ima i ministar policije, Splićanin Ranko Ostojić, dok ministar pravosuđa Orsat Miljenić dolazi iz Dubrovnika (neki i kod njega nalaze bračke korijene), a ministar obrane Ante Kotromanović iz Potravlja kod Sinja.
Njima možemo pribrojiti i dalmatinskog Vlaja, ministra poduzetništva Gordana Marasa, koji je rođen i odrastao u Zagrebu, te dojučerašnjeg ministra graditeljstva, a današnjeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka koji je rođen i odrastao u Osijeku, ali korijene vuče iz Imotske krajine.
Bodulski korijeni
Splićanin i Dalmatinac je i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, a vodeći ljudi u hrvatskom gospodarstvu također su Dalmatinci. Tako je najmoćniji hrvatski tajkun Ivica Todorić porijeklom iz Imotske krajine, najprobojniji tajkun mlađe generacije Emil Tedeschi rođen je u Splitu, a obiteljske korijene vuče s Korčule, dok čelnik Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Ivica Mudrinić potječe iz Bogatića Prominskih nedaleko od Drniša.
Dugovječni šef Hrvatske gospodarske komore je Splićanin Nadan Vidošević, a Splićanin je i jedan od najbogatijih poduzetnika Branko Roglić.
Dalmatinci su i vodeći ljude iz kulture i sporta: predsjednik Matice hrvatske je Splićanin Igor Zidić, a izbornik nogometne reprezentacije Igor Štimac potječe iz Metkovića.
Ako bi netko primijetio da je tolika koncentracija Dalmatinaca prisutna tek sada, kad su stvari otišle kvragu, treba podsjetiti da je čovjek koji nas je simbolički i stvarno doveo u ovakvo stanje, dakle bivši premijer Ivo Sanader – također Splićanin i Dalmatinac (s korijenima u Dugobabama u Dalmatinskoj zagori).
S obzirom na to da regija grca u problemima – skoro pa ništa. Jedinom iznimkom možemo smatrati grad Zadar, koji svoju gospodarsku ekspanziju unatrag posljednjih desetak godina može zahvaliti upravo sinergiji zadarskih političara u Saboru – na čelu s nekoć moćnim ministrom Božidarom Kalmetom – neovisno kojoj su stranci pripadali, pa su tako, između ostaloga, zadarski političari uspjeli i da trasa autoceste Zagreb-Split ne ide svojim prirodnim, najkraćim putem preko Knina, već upravo preko Zadra, što je ubrzalo i osnažilo gospodarski razvoj ove nekadašnje dalmatinske prijestolnice.
Ova kratka regionalna inventura političke i društvene moći morala bi oslabiti barem jedan rašireni stereotip – onaj da su nam za klonulost Dalmacije krivi drugi, najčešće Zagrepčani. Ima, brate, naših ljudi na položajima sasvim dovoljno, što znači da je problem u našim ljudima, a ne u tuđim. Nije nam nitko sa strane kriv što naši ljudi nisu povezani međusobno, a neki, bogme, ni s Dalmacijom. Didovi su sidro bacili, ali unuke nije briga.