Grobnik, (IKA) – U prepunoj crkvi svoje rodne župe sv. Filipa i Jakova u Grobniku kod Rijeke, u subotu 7. srpnja svečanim prijepodnevnim euharistijskim slavljem fra Zvjezdan Linić, franjevac Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda, zahvalio je Bogu za 45 godina svećeništva.
Uz rodbinu, župljane i mnogobrojne prijatelje, u svečanoj je misi sudjelovalo više od pet stotina vjernika, među kojima su najbrojniji bili oni koje su fra Zvjezdanove riječi utjehe i ohrabrenja tijekom proteklih godina njegova duhovnog djelovanja napose na duhovnim obnovama i duhovnim seminarima diljem Hrvatske i po svijetu, a posebno u samoborskom „Taboru” približili ili vratili vjeri i sakramentima. U misnom slavlju uz fra Zvjezdana koncelebrirali su grobnički župnik Ivan Friščić te desetak franjevačkih i biskupijskih svećenika, uz pjesmu raspjevane crkve predvođene župnim mješovitim zborom. Obraćajući se okupljanom vjerničkom mnoštvu, fra Zvjezdan je između ostaloga istaknuo:
“To je velik broj godina, na čemu sam prvenstveno Bogu zahvalan i sretan da mogu i dalje aktivno raditi, biti Njegovo oruđe mira tamo gdje me šalje. Bit svećeništva uvijek je isti. Crkva me zaredila da budem vidljivi znak Krista – Velikog svećenika, što kao neizrecivu tajnu nikada neću shvatiti do kraja. Zahvalan sam svima na ukazanom povjerenju tijekom svih ovih godina, kroz koje se toliko toga očitovalo, potvrdilo koliko je Krist divan u svim svojim djelima, pa i preko ruku i službe svećenika. Svaki svećenik, pa tako i ja, običan je, malen i grešan čovjek kojeg se veliki Bog usuđuje izabrati da dotakne i promijeni srca ljudi. Želim ostati do kraja Kristu vjeran službenik, te se nadam da neću pokvariti sve ono što je dosad po meni učinio”.
Podsjetio je na petnaest godina djelovanja „Tabora” u kojem je vjernicima, i svima onima koji su željeli biti bliže ili su tragali za Bogom, ponudio program i sadržaje, što su oni oduševljeno prihvatili te svima zahvalio što su mu, kako je rekao, „dopustili da uđe u jednu novu životnu avanturu koja još uvijek traje i prepoznatljiva je u Crkvi”. Istaknuo je da svaki svećenik ima darove, ali se možda ne otvara svatko da ih primi i daruje, što je šteta, jer svatko, premda umoran, može radosno i duboko ispunjeno živjeti svoj svećenički hod. Ali nastavio je, „ima puno svećenika koji svoje karizme drugačije od mene koriste na dobrobit Crkve i ljudi, imajući vremena i strpljenja za njih, što nije često istaknuto kao ovo što ja radim, ali je također Božji dar”. Nakon mise u starom frankopanskom kaštelu održan je prigodni program s krasnoslovima i pjesmama te druženje uz zakusku.
Na početku misnog slavlja slavljenika je u ime župe pozdravio župnik fra Ivan, čestitavši mu obljetnicu misništva.