Prošlo je četrdesetak dana od početka rada Škole trčanje Zadar. Vrijeme je za prvu inventuru i dojmove voditelja škole Jure Šanga.
– Škola trčanja je započela sa radom 1.2.2015. i na prvom treningu se tada okupilo nekih 70, 80 trkača koji su pozdravili ovu inicijativu. Imamo nekoliko grupa trkača početnika, onih malo naprednijih te nekoliko prilično naprednih i kvalitetnih trkača. Iako je škola trčanja Zadar svakodnevno na stazi, trkači imaju opciju trenirati 3x tjedno. Jutarnji i popodnevni termini omogućavaju svakome da pronađe vrijeme koje im najbolje odgovara za trčanje.
Ljudi često pitaju ima li škola trčanja svoj formalni upis, početak i kraj… Dakle, ljudi se mogu prijaviti u školu bilo kada. Nikada nije kasno. Na našoj stranici runzadar.com uvijek se može popuniti prijava i priključiti treninzima. Naši treneri za svakoga naprave individualan program koji će svakome trkaču pomoći da ostvare optimalan rezultat i napredak. Također, škola nema niti svoj formalni kraj. Trčanje je stil života i tako želimo da ostane. Želja nam je da sa školom nauče osnove, da nas „iskoriste” za svoj napredak pa kad misle da mogu i sami da tako i naprave. Biti će nam zadovoljstvo vidjeti naše polaznike da sami trče parkom ili cestom uz more ili atletskom stazom. To će biti i naš uspjeh, kazao je Šango.
Tko se sve upisuje u Školu tzrčanja Zadar?
– Dolaze nam na trčanje ljudi različitih profila i posobnosti. Nemali broj njih baš nikada se nije bavio trčanjem i imaju problem otrčaiti i 100 metara u komadu. Već nakon nekoliko treninga to stanje se kod velike većine znatno popravi pa sada ti isti imaju 2,3 ili više kilometara otrčanih na svakom treningu. Neki od njih su ostvarili impresivan napredak i zaista smo ponosni na sve naše trkače jer na treninge dolaze sa velikim žarom i to im se vraća. Ljudi dolaze iz različitih razloga. Neki su tu da bi smanjili svoju tjelesnu težinu, nekima je dosta vježbanja u zatvorenim prostorima, nekima je to bijeg od svakodnevnice a nekima miks više razloga. Zajedničko je jedno – trčanje ih opušta i nakon trčanja se osjećaju sretni i zadovoljni!
Mnogi postavljaju cilj neku nadolazeću utrku.
A kada će im se ona ukazati?
U Zadru će se naši trkači imati priliku pokazati na noćnoj utrci Zadar Night Run (zdnightrun.com) koja će se održati u subotu 18.4.2015. na Poluotoku gdje će trkači trčati oko grada u utrci koju odaberu (2.5 km, 5 km ili 10 km). Ova trka je svojevrsna predutrka svjetske utrke Wings for Life World Run koja će usljiediti 14 dana kasnije. Naše trkače ćemo kroz treninge naučiti kako se trči na ovakvim utrkama te će zasigurno mnogi otrčati svoje osobne rekorde. Vezano uz Zadar Night Run. ali i Wings for Life utrke Škola trčanja će svake subote provoditi otvorene, besplatne treninge za sve građane grada Zadra koji će se održavati na gradskoj rivi. Okupljanje će biti subotom u 18.00 na Pozdravu Suncu i pozivaju se svi građani grada Zadra da dođu i naprave nešto dobro za sebe i otrče sa nama svoje trkačke rekorde.
Ivana P. (37, Škola trčanja Zadar) –
– Nikad se sportom nisam bavila profesionalno, ali sam stalno bila aktivna u aerobiku, pilatesu, step aerobiku, tai bo-u i sličnim grupnim vježbama. Kad sam fizički aktivna osjećam se dobro. Međutim, trčanje nikad nisam volila. Dapače, izbjegavala sam ga cijeli život. To je bio jedan vid rekreacije koji mi nikad nije bio drag. Nije da sam se nešto trudila oko toga, ali sam pokušavala početi trčati. Međutim to moje pokušavanje završilo bi tako da bi odustala nakon (najviše) 3 dana. Zašto sam onda odlučila upisati školu trčanja? Mislim da je, osim toga što želim biti u solidnoj fizičkoj kondiciji i što mi je dosadilo vježbanje u zatvorenim i zagušljivim prostorijama, najveći razlog bio upravo taj što sam oduvijek osjećala odbojnost prema trčanju. Stoga sam sama sebi rekla: Idem probati, nemam što izgubiti, želim doživiti trčanje kao nešto korisno, ugodno i zabavno, baš me zanima hoću li to uspjeti ;).
Čula sam da se u Zadru otvorila Škola trčanja pa sam odlučila probati. Iako nisam imala neka očekivanja, upravo zbog mog odnosa prema trčanju, moram priznati da sam se nadala sam se da bi to trčanje u školi trčanja moglo ipak rezultirati nekim uspjehom. Zašto? Zato što sam pretpostavljala da treninge vode ljudi koji trče i koji su educirani da nam približe trčanje na najbolji mogući način te nam pomognu srušiti barijere koje smo sami postavili u svojoj glavi (a u ovom slučaju vezane su za trčanje). I bila sam u pravu. Treneri su odlični, vode računa o našem napretku, vjeruju u nas zadajući nam ciljeve za koje ponekad ni mi sami ne mislimo da bi ih mogli postići. Ipak, paze da to ostane u nekim razumnim granicama, odnosno da usljed prevelikog napora i “forsiranja” ne bi došlo do ozljeda. Mene trener obično usporava, jer se znam ubrzati, povodeći se za nekim bržim ispred sebe. Kad to radim, toliko se umorim da ne bi bila u stanju istrčati zadani cilj. Tu nam je toliko bitan trener pa uz njihove naputke i ja uspijem odraditi zadano! Ipak, ima dana kada mi je naporno, kada ne tako težak trening ne mogu odraditi kako bi trebala. Ne opterećujem se time, jer znam da ima više faktora koji na to utječu (neodovljno sna, odmora, jednostavno takav dan..) i da ću sljedeći trening možda odraditi i više od zadanog cilja. Tako uglavnom i bude.
Škola trčanja ima puno prednosti, a meni jedna od važnijih je da ima dovoljno termina tako da nam nikome ne može biti izgovor da nemamo vremena. Budući da se treninzi održavaju svaki dan u večernjim satima, a dva puta tjedno i u jutarnjem terminu, većina ljudi može pronaći vremena za odraditi treninge tri puta tjedno. Dosad sam uspjevala doći na predviđene termine. Problem mi se ponekad izorganizirati, budući da imam djecu i njihove školske i vanškolske aktivnosti, ali se nadam da ću i dalje uspjevati uskladiti sve to skupa. Naravno, tu je podrška obitelji bez koje to ne bi bilo moguće. Prvenstveno mislim na supruga koji me (kad mi se i ne ide na trening) ipak uspije nagovoriti.
Druga prednost je boravak na svježem zraku (osim u slučaju kiše kada smo na zatvorenom): park, cesta, atletska staza..najteže mi je trčati po atletskoj stazi.
Što se tiče mog trčanja, prvi sam tjedan mogla istrčati 800 metara u komadu, a 4.tjedan preko 6km. Iskreno, samu sam sebe iznenadila i ovo mi je dalo dodatnu motivaciju da nastavim sa školom. Svi u grupi napredujemo iz dana u dan i to je tako dobar osjećaj!
Prijavila sam se na Wings for life, prijavit ću se i na Zadar night run, sve mi se to sad čini zabavnim. Međutim, prije škole trčanja teško (čitaj=nemoguće) da bi odlučila sudjelovati u ovakvim utrkama.