Kabanica je uvrštena u udžbenik za srednje škole, najnovije je otkriće kojeg je dobila zadarska udruge Drama plus. Bez treće nema sreće, ali prije toga je svoje mjesto dobila i Mrtva svadba, a predstava Bez trećega prva se našla u udžbeniku za studente.
Sve su to klasična književna djela koja je uprizorio najpoznatiji zadarski kazalištarac, redatelj i glumac Vinko Radovčić sa svojim jedinstvenim projektom Lektira na sceni. On je našao način kako novim generacijama srednjoškolaca približiti za njih dosadne knjige, nekima nerazumljive klasike, a mnogima obaveznu lektiru za koju doznaju tek iz sažetaka.
Radio je to Radovčić i u suradnji s HNK Zadar i predstavama Bez trećeg, Gospoda Glembajevi i Thérèse Raquin. Za Zadarsko kazališno ljeto sprema se Camusov Stranac, egzistencijalno djelo, taman prikladno za ovo vrijeme. Projekt Lektira plus započeo je kroz Dramu plus 2016. godine nakon što je na osobit način postavljena Ćelava pjevačica. Slijedile su Životinjska farma kao i Krležijana te još jedna drama apsurda – U očekivanja Godota koja ih je odvela do novog Centra za mlade.
U Drami plus su praktički beskućnici. Ali našli su načina kako na sceni aktualizirati Carevo novo ruho, Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Djevojčicu sa šibicama.
Pronašla ih je, međutim, Školska knjige iz Zagreba. Ta najveća izdavačka kuća postala je sponzor tiskanja promotivnog materijala predstava Drame plus, koji je više nego uzoran svojim dizajnom i sadržajem.
Gogoljeva Kabanica ne samo da je postala najgledanija predstava Drame plus već je imala unatoč koroni i najviše gostovanja, a da ne govorimo da je prije dvije godine ušla u finale Hrvatskog glumišta kao najbolja dramska predstava u cjelini.
Nenadmašan je to uspjeh lokalne kazališne scene iza kojeg ostaje činjenica da su se Radovčić i njegova ekipa glumaca svih generacija uvukla u škole gdje su zaslužno stekli svoj status. Vole ih nastavnici, a gimnazijalci MIOC-a oblače odjelo za gledanje Zločina i kazne u zadarskom kazalištu. Lektira na sceni navela je mlade Zadrane da virtualni svijet barem na kratko zamijene kazalištem.
Usprkos svemu, Vinko Radovčić lani nije dobio javno priznanje Grada Zadra za koje je predložen od strane dviju udruga iz kulture. Nažalost, ne i od Odjela za kulturu koji bi time dokazao da pametno rapoređuju novac za javne potrebe u kulturi.
Radovčićev trogodišnji bogati dosje uspješnog i kreativnog djelovanja, što je trebao biti kriterij za nagradu Grada Zadra, nije prepoznat od onih koji filtriraju i odlučuju o nagrađenima.
Vinko Radovčić ušao je u udžbenike, ali od vlastite sredine nema potvrde da to što radi je zadarski kulturni proizvod kojeg su barem prepoznali u Zagrebu.