Nije dugo trebalo čekati reakciju vijećnika AM, Ante Rubeše na objavu potpredsjednika Gradskog vijeća Enia Meštrovića a povodom završetka sezone KK zadar u kojoj su obojica sjedili kao nadzorni.
Pod nazivom “Spaljena zemlja”, prenosimo Rubešino priopćenje u cijelosti:
“Poštovani, obraćam vam se priopćenjem kojim ću se osim osvrta na djelovanje u KK Zadru, osvrnuti i na trabunjanje posrnulog heroja zadarske narodnooslobodilačke borbe. Prije svega želim čestitati igračima, treneru Jusupu i cijelom stručnom stožeru što su iznijeli najveći teret u osvajanju nacionalnog prvenstva i ostvarivanju vrhunskog rezultata u regionalnoj ligi. Sezona je bila u najmanju ruku turbulentna i ovim im se putem želim zahvaliti prije svega na strpljenju, a nadasve i profesionalizmu, koji su pokazali igrajući i trenirajući u situacijama u kojima im klub nije mogao ispuniti ugovorene obveze.
Iluzornom promjenom snaga u GV, nakon prošlih lokalnih izbora otvorila se šansa da i mi iz takozvane oporbe dobijemo priliku formirati sastav Nadzornih odbora i Upravnih vijeća ustanova i nadzor trgovačkih društava u vlasništvu grada, kako bi podigli razinu transparentnosti i uvjerili se o možebitnom kriminalu o kojem pričamo sve ove godine. Vodeći se tom idejom predložio sam da u Nadzorni odbor KK Zadra uđu predstavnici svih strana u GV, tobože nezavisni Enio, Dado Burčul iz hdz-a i ja kao predstavnik koalicije Srcem za Zadar.
Prije nego što smo počeli raditi, vlasnik nas je blokirao jer smo ostavkom njihovog člana izgubili kvorum. To vrijeme nelegalnosti sam provodio sjedeći u uredu računovodstva, tražeći uvid u svu dokumentaciju zakonski propisanog roka. Pronašao sam tada preplaćene račune smještaja za igrače u hotelu te sam zbog toga i općenito nesuradnje s tadašnjom upravom, predložio smjenu direktora Žilavca. Tada smo Enio i ja uz pomoć još jednog člana uspjeli smijeniti Žilavca i imali smo otvoreni put za stvaranje transparentne i zdrave sportske priče s naglaskom na zadarsku dicu.
No tada Enio mijenja raspoloženje (ili se pojavio Ričard), burno reagirajući na već odabranog kandidata za sportskog direktora, odnosno jer nije prošao njegov izbor, a on je kao struka. Konkretno, nakon javnog poziva ostala su dva kandidata. Vedran Modrić, svjetski priznati košarkaški menadžer i skaut zaslužan za angažiranje Cartera i Onuakua s kojima smo također uzeli prvenstvo, čovjek koji provodi dnevno dvanaest sati u dvorani i Denis Pleslić, koji dvanaest godina nije bio u dvorani. Nakon što je svjetski priznatog stručnjaka,”struka” pitala ako ne bude izabran za sportskog direktora, bili bio trener kadeta, čovjek je skužio o kakvom se šarlatanu radi i odustao od prijave. Takvo pitanje ne bi postavio netko, kome je kvocijent inteligencije ekvivalentan valorizaciji iz igračkih dana.
Pošto nam je ostao samo jedan kandidat, a trenera Jusupa je već tada bio potpisao VD Direktor, predložio sam da odustanemo od odabira Sportskog direktora. Trener je već krenuo sastavljati momčad, a tako bi i uštedjeli dvadesetak tisuća kuna mjesečno. Enio se prvo složio, a onda, kad je saznao da je kandidat odustao radi njegovih umotvorina, iz inata je s hadezeom glasao za Pleslića.
Denis je dobar čovjek i žao mi je što ga je ovaj uvukao u ovo ali mu moram zamjeriti manjak interesa za omladinski pogon, što je napominjem bio jedan od razloga mog ulaska u klub. Rezultati koje su dečki ostvarili su vrhunski ali oni su plod mladih zadarskih stručnjaka i njihovih prethodnika, nikako ne rada sportskog direktora.
Statutom sam ciljano izbacio odabir trenera nadzornom odboru, na razgovorima s kandidatima sam se ponašao prema svima s poštovanjem, dok je Enio po svojim riječima, kršio statut te prijetnjama, ucjenama i strahom provodio svoju volju. Nešto kao Dukić i Mijolović. Trenera sam zvao samo dva puta, pričali smo o zadarskoj dici i sve sam učinio, kako bi imao mir u svom radu. Čak sam prekršio riječ i svojim glasom presudio probijanje budžeta, kako bi momčad ostala na okupu. U javnosti sam predložio jedini način privatizacije Kluba, spajanjem KK Zadra i Višnjika te povećanje budžeta kluba na 1% ukupnog proračuna grada, dok je Enio po konobama i restoranima glumio Božu Miličevića.
Jedini razlog Enijevih optužbi je preuzimanje zasluga, jer je sve ono što meni spočitava radio upravo on. To je razlog zašto se pišu zapisnici. Mislim da se Enio nije prodao, on se predao. Slomili su ga kao i sve one prije njega, koji su hdz smatrali normalnom pojavom, umjesto društvenom anomalijom, no o tom nekom drugom prilikom. Nikad nisam mijenjao strane, član sam akcije mladih od 2011. g. Do sad sam koalirao samo sa strankama, koje su bile kontra hdz-a. Da, mrzim hdz ali to ne znači da mrzim njihove članove privatno i uvjeren sam da bi tim ljudima na osobnoj razini Pupić i ja pomogli prije nego pola njihove partije. Ali kako to objasniti budali…”, napisao je Rubeša.
