Krizno komuniciranje u Crkvi bila je tema HKR-ove emisije “Argumenti” u utorak, 29. studenoga o kojoj su govorili katolički svećenik, publicist i novinar don Anton Šuljić, glasnogovornica Zadarske nadbiskupije Ines Grbić i urednica Odjela Religija Hrvatskog radija Blaženka Jančić. Urednik emisije je Branimir Gubić, javlja IKA.
Definirajući značenje kriznog komuniciranja, publicist i novinar don Anton Šuljić ustvrdio je kako kriza dolazi iz medicinske terminologije i označava riječ “preokret” te je kriza zapravo prilika za novi početak i boljitak.
– Crkvene su instrukcije takve da se od biskupija zahtijeva da osnuju tiskovne urede i da na ta mjesta postave stručne novinare te da budu spremni za medijske upite. Važno je da na čelu kriznog komuniciranja bude stručna osoba, odnosno netko tko zna posao. Ne može osoba biti sama, već mora postojati, primjerice, vijeće suradnika, a onda je potrebno koristiti sve medijske kanale. Zapravo se trebamo riješiti predodžbe lažne slike o bezgrešnoj Crkvi jer Crkva nije bezgrešna, a mi smo svi grešni ljudi. Za neko dobro Crkve prešućujemo loše stvari i trpamo pod tepih, ali zapravo trebamo imati sućut i suosjećanja prema žrtvama te da imamo neku emociju i empatiju prema cijeloj toj situaciji koju je na neki način neka kriza proizvela, bilo financijska ili neke druge naravi.
Glasnogovornica Zadarske nadbiskupije Ines Grbić iznijela je nekoliko primjera krizne komunikacije u Zadarskoj nadbiskupiji. Naime, svećenik Zadarske nadbiskupije don Nedjeljko Ivanov je i službeno prvi svećenik u Crkvi u Hrvatskoj optužen za pedofiliju za kojeg je crkveni sud utvrdio njegovu kaznenu i moralnu odgovornost, a civilni nije zbog zastare. Zatim se nedavno pojavio slučaj u medijima koji se ticao svećenika u Benkovcu gdje je zapravo došlo do jednog nesporazuma između osobe koje se to ticalo i samog župnika.
– U slučaju pedofilije bila je situacija koju smo jasno razjasnili, u kojoj se trebalo pokajati, ispričati i sve reći. Uvijek u svakoj krizi treba utvrditi činjenice i reći, ali u situaciji kod benkovačkog župnika nisu sve okolnosti bile onakve kakvima su ih mediji prikazali. To je bila druga razina kriznog komuniciranja u kojoj nešto istine ima u onome što se dogodilo. Bila je i treća situacija koja se razlikuje od ove dvije, tzv. kokainska afera. Lokalni su mediji optužili, i to neutemeljeno i bez ikakvih dokaza, kako u zadarskom sjemeništu postoje svećenici koji konzumiraju kokain. Podsjećam, u to se vrijeme u sjemeništu nalazila katolička osnovna škola. Dakle, u sjemenišnu zgradu dolazili su djeca i roditelji. U toj situaciji mediji su u serijalu razvlačili navodne svećenike da konzumiraju kokain. To je bio serijal tekstova koji nas je uistinu prisilio da se obratimo i tražimo zaštitu Hrvatskoga novinarskog društva. Vijeće časti jednoglasno je donijelo odluku i opomenulo novinara koji je ustrajao u tom klevetničkom maratonu. Dakle, to je bila situacija u kojoj su vladale potpune klevete i laži i nabacivanja blatom koje nije bilo ni u čemu utemeljeno, ali uzelo nam je puno snage u komuniciranju te krize.”