obale bacili Rubikonovu kocku na pomorsko dobro. U Ministarstvu mora zaustavili su određivanje granica pomorskog dobra pravdajući se da ne mogu zaposliti više ljudi za taj posao. Posljedice lova u mutnom pomorskom dobru najbolje je pokazao televizijski serijal Apsurdistan sa slučajevima koji su se pretvorili u pravilo kao što je Sukošan.
Dok se ovih dana propagira izrada nove strategije o održivom turizmu, Pokret otoka ukazao je na novi prijedlog zakona o pomorskom dobru kojim se omogućava napad na najveće bogatstvo Hrvatske – priobalje Jadranskog mora.
Prenosimo mali esej iskusnog zadarskog ekonomista o turizmu na hrvatski način kojeg je ironično naslovio „napomena”.
Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske nam je istekla 2020. godine pa je Ministarstvo turizma i sporta je (s “malim zakašnjenjem”) pokrenulo izradu nove Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine. Nacrt Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine mogao se komentirati do 20. kolovoza 2022. Koliko će biti komentara, primjedbi, prijedloga i što će od toga biti uvaženo tek će se vidjeti. Turistički poduzetnici su, Bogu hvala, zauzeti poslom jer turistička sezona je odlična, a direktori turističkih zajednica teško da će davati komentare, dio njih je sigurno kao i u Zadarskoj županiji na “zasluženom” godišnjem odmoru pa…
Strategija turističkog razvoja je izuzetno bitan dokument! To je program ili skup akcija, koje su usmjerene prilagođavanju turističkog sustava uvjetima u okružju i kriterijima efikasnog korištenja razvojnih resursa, s ciljem da razvoj turizma daje optimalan doprinos ostvarivanju nacionalnih razvojnih ciljeva.
Došlo je do velikog razvoja turizma u ukupnom BDP-u države, pa tako danas u Republici Hrvatskoj čini cca 20 % ukupnog BDP-a. Možda i nije dobro dobro da je turizam u toj mjeri dio hrvatskog proračuna, ali tako je kako je. Hrvatska je ovisna o turizmu i točka. Agoniju hrvatskog gospodarstva u dobra vremena rješava turistički sektor uravnotežujući platnu i proračunsku bilancu.
Hrvatski turizam gledajući brojke ostvaruje jako dobre rezultate, ali nažalost turizam u Hrvatskoj je prisutan samo tijekom ljetne sezone koja traje 90 dana, što nije dovoljno za bolji učinak pa svakako treba produžiti turističku sezonu.
Najveća komparativna prednost hrvatskog turizma je ljepota naše obale s 1200 otoka. Dugoročna zaštita prostora i održivo upravljanje ekosustavom bit će naš najveći izazov u godinama koje su pred nama. To je ispit na kome ćemo proći ili pasti?! Ako turizam postane neodrživ u prirodi, može imati katastrofalne posljedice na okoliš.
Kada turistička djelatnost aktivna u regiji prelazi zakonske i etičke prepreke kako bi ostvarila veću zaradu, to može dovesti do masovne degradacije okoliša na tom području. Nesagledive su posljedice takvog neodgovornog i neodrživog turizma. Lako je moguće da kad se 2030. bude pravila nova strategija u samom uvodu se konstatira da smo trajno i zauvijek uništili prostor i izgubili komparativnu prednost koju smo imali.
Hrvatska je “mala zemlja s puno turističkih zajednica”, čak 313 turističkih zajednica (samo Zadarska županija ih ima 32). Reforma turističkog sektora svakako treba obuhvatiti reformu TZ -a, možda baš i početi od nje. Neke od TZ kako glavnu i/ili jedinu aktivnost su odredile obilazak sajmova, što užasno puno košta, a upitno je kolika je od toga stvarna korist. Možda je varijanta regionalnih turističkih zajednica najbolji model – nije to problem napraviti ako postoji politička volja. Zašto je nema i hoće li je biti? Izbor ili bolje rečeno postavljanje jer najčešće se ne radi o nikakvom izboru direktora TZ-a (kako na državnoj tako i na lokalnoj razini) je priča za sebe.
Kristijan Staničić je lako izgubio izbore za gradonačelnika u Rijeci (bio tek treći sa cca 10,5% glasova) i još lakše postavljen za direktora TZ Hrvatske. Nedavno postavljanje direktora TZ Grada Zadra i TZ Zadarske županije prošlo je još lakše – svi su zadovoljni i na dobitku. Nitko se nije javio na vrlo atraktivne i dobro plaćene poslove (direktorica TZ Zadarske županije ima veću plaću od župana). Svi potencijalni kandidati su odustali jer su bili svjesni da je poslovanje tih TZ tako savršeno da oni tu ništa ne mogu poboljšati – tko može igrati bolje od Maradone?