Otac mladića koji je u Zadru 2013. godine u stanju duševne poremećenosti, paranaoidne shizofrenije, na izrazito okrutan način usmrti svoju majku i baku, izgubio je spor s državom, od koje je tražio 600.000 kuna odštete za ovaj čin. Istu tužbu podnio je ranije i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, koji ga je odbio jer nije iscrpio sve ranije mogućnosti, odnosno tužbu pred hrvatskim sudovima. Sada su i oni odbili njegov zahtjev te će morati platiti i 42.000 kuna sudskih troškova.
U tužbi je naveo kako je dan prije ubojstva koje je potreslo Zadar obavijestio policiju o čudnom ponašanju svog sina. Policajci su po njegovom pozivu istu večer došli do njegove kuće, obavili razgovor sa njim ali nisu došli zajedno sa hitnom pomoći. Sin nije odvezen liječniku, a taj propust je rezultirao ovim tragičnim događajem.
Zastupnik države u odgovoru na tužbu naveo je da su policijski službenici postupili prema propisima i u opsegu koji su bili potrebni u datoj situaciji, te da ona stoga ne može odgovarati za traženu štetu.
Nije sporno da je mladić u jutarnjim satima dana 29. ožujka 2013. g. nožem, na naročito okrutan način, usmrtio svoj majku Renu M. i baku Jolandu M., suprugu, odnosno majku tužitelja. Nije sporno niti da je njegov otac dan ranije, u večernjim satima zvao Centar 112, jer se njegov sin pod utjecajem marihuane čudno ponaša. U tom pozivu tužitelj je isključivo kao razlog promjene ponašanja svog sina naveo da je drogiran, da je u zadnja dva dana promijenio ponašanje, te da je pravio neki nered. Njegov sin nije bio evidentiran kao osoba s psihičkim poteškoćama, niti kao počinitelj kaznenih i prekršajnih djela. Prema navodima saslušanog svjedoka, u to vrijeme šefa smjene u PU zadarska, jedini podatak u informacijskom sustavu MUP-a je prijava za konzumiranje marihuane prije puno godina. Upravo suprotno, u to vrijeme je bio uredan student.
Za postojanje odgovornosti države za štetu trebaju biti ispunjene tri pravne pretpostavke: nezakoniti i nepravilni rad tijela državne uprave, konkretno policije, zatim postojanje štete koja je zbog toga nastala i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete. Za nezakonit ili nepravilan rad nije dostatno da se propustilo postupiti u skladu sa zakonom, nego je potrebno utvrditi je policija postupala protivno ili propustilo postupiti u skladu sa standardima i zahtjevima dobre prakse. U ovom slučaju da bi se govorilo o odgovornosti Republike Hrvatske potrebno bi bilo utvrditi da su uređujući policijski službenici postupili protivno odredbi Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Prema iskazu saslušane vještakinje, da je ubojica te večeri odveden na pregled, psihijatar bi ustanovio da je već u večernjim satima bio psihotičan, pa ako bi procijenio da predstavlja opasnost za svoju okolinu bio bi prisilno zadržan. Međutim, policajci nisu imali dovoljno elemenata za postupanje u skladu sa spomenutim zakonom. U to vrijeme roditelji nisu bili upoznati sa sadržajem osobnog računala iz kojeg bi se moglo zaključiti da postoje neke sumanute misli. I vještakinja je decidirano navela da se ponašanje bolesnika sa takvom dijagnozom ne može predvidjeti.
U trenutku kada su policajci došli do kuće tužitelja rečeno im je da je dan ranije mladić bacio stolicu prema majci, da je konzumirao marihuanu i da u tom trenutku spava u kući. Osobno s njim nisu kontaktirali. Samo iz tog navoda nisu mogli zaključiti da bi se radilo o psihički poremećenoj osobi koja bi bila u stanju počiniti ovakav zaista monstruozan zločin. „Radi se o jednom postupanju policije kakvo je u policijskoj praksi svakodnevno. Ekscesno ponašanje, izljevi agresivnosti pod utjecajem droga i alkohola su policijska svakodnevnica. Vjerojatno i većina posla temeljne policije”, naveo je sudac Igor Berghaus.
– Ako bi se za bilo kakav eksces prekršioci medicinski tretirali to bi značilo potpunu negaciju ljudske volje i odgovornosti i zapravo predstavljalo jednu društvenu distopiju, za koju je bolje da samo ostane tema filmskih i književnih klasika, takvo postupanje je u potpunosti u suprotnosti s načelima demokratskog društva i zakona. Odvoženje i zadržavanje pijanog ili drogiranog izgrednika protiv javnog reda i mira u psihijatarsku ustanovu sigurno ne potpada pod zakonsku odredbu, naveo je u presudi te zaključio kako do strašnog događaja nije došlo uslijed nezakonitog i nepravilnog rada policije.