Za vrijeme rasprave o htjenju Grada Zadra da se povijesna zgrada u kojoj je Dom županije, ostavi građanima Zadra umjesto da se preda Zadarskoj nadbiskupiji, gradonačelnik Branko Dukić nije bio u Gradskoj vijećnici. Vrlo jasno i ciljano time je poslao poruku i svoj politički stav kojeg rijetko izražava. Tek putem PR-a ili SMS-a kao što je bilo u televizijskim prilozima, Dukić se frazom očitovao - „da taj prostor bude u funkciji građana Zadra i otvoren javnosti".

Kada je jučer trebalo taj stav potvrditi „mišlju i djelom", Dukić je izostao. Za njega je to bila nametnuta točka dnevnog reda jer Država će odlučiti. Država - to je On.

Zadarski gradonačelnik, poput svojih nemuštih HDZ-ovih vijećnika nije želio sudjelovati u nečemu što bi se kroz blisku povijest nazvalo - ZADARSKI INTERES, koji je jedini znao objediniti one gori i one doli.

Dukić se nije želio zamjeriti ni onima koji odlučuju o njemu. Nije želio riskirati da dobije ukor iz Nadbiskupskog dvora kao što je tonom zamjeranja poruka poslana jedinom HDZ-ovcu koji se usudio stati u kamere i izraziti diplomatski stav o tom činu Država kojem su se ipak usprotivili kako glasači, tako i „pastva" .

Gradonačelnik Dukić svoj stav (ni)je pokazao sudjelovanjem na rođendanskoj proslavi onoga koji odlazi s mjesta zadarskog nadbiskupa. Ali je to vješto uradio kao i cijelo vrijeme ove prave zadarske afere, župan Božidar Longin.

On nije došao Puljiću na rođendan na kojem je bio vinovnik ideje da Dom JNA postane Glazbeni dom Zadrana. Prof. dr. sc. Pavuša Vežić, kao jedan od rijetkih istinskih intelektualaca Zadra, nije imao straha pogledati uoči nadbiskupa Puljića koji se ni u jednom trenutku nije osvrnuo na želje Zadrana.

Crkva u Zadru jača je od vladajućeg HDZ-a i od zadarskog interesa kojeg u uredu premijera zastupa predstojnik s adresom boravišta u Salima