Vijećnik Akcije mladih Ante Rubeša iskoristio je vijećničko pitanje na današnjoj sjednici Županijske skupštine za, kako ju je nazvao, „priču o jazavcima", a tema joj je bio donedavni ravnatelj Lučke uprave Zadar Robert Škifić.

- Dok je mladost krv prolijevala braneći ideale i civile, domoljubni udbaši su potajno sanjali slobodnu Hrvatsku samo za sebe. Glavni zadatak jazavcima je bio zatrti sve ono što je predstavljala Jugoslavija, pa i ono dobro. Jedno od tog dobrog bila je zadarska i svjetska tvrtka SAS, koju je uspostavio jedan od najzaslužnijih Zadrana, Gospodin Stanislav Antić. SAS je pored izvoza specijalnih alatnih strojeva, bio i svojevrsni pionir nautičkog turizma, financirajući izgradnju tada najveće marine na Jadranu. No tada su Bude, Franjo i Marijan odlučili da ta svjetska kompanija mora biti kroatizirana.

Postupak je tekao tako da su ubačeni jazavci počeli destabilizirati uspješne tvrtke iznutra, provodeći navodno radničke referendume, kojima se odlučivalo o povjerenju uspješnim i svjetski priznatim direktorima. U procesu privatizacije tvrtka se procijenila na 100 milijuna maraka. Privatizacijom SAS-a 75 % tvrtke preuzima država a 25% mali dioničari. Nakon što je država podijelila udjele razno raznim fondovima, koji su onda prepustili upravljanje nekim drugim fondovima, tvrtka je iz rata izašla hrvatizirana.

Jazavci su tada izbacili i zadnjeg uspješnog direktora Sesartića, kojeg mijenja glavni junak naše priče Robert Škifić. On je odmah tražio da se nekoć uzdanica Hrvatskog gospodarstva rascijepa na dijelove jer je tako lakše osloboditi ovo sto je ostalo.

Prvo je sredio čarter. Obnovio je 250 brodova i jedrilica iz čartera sredstvima tvrtke, a zatim ih je osobno kupio dionicama te iste tvrtke. Dionice je pribavio tako što je uvjerio male dioničare u njihovu bezvrijednost, te otkupio njihove udjele za samo 25% vrijednosti. To mu nije bilo dosta pa je sličnom metodom reorganizirao tvornicu plovila SAS-vektor, koja je i danas jednim dijelom u njegovom vlasništvu.
SAS-strojogradnja, preostalo zdravo tkivo nekadašnjeg zadarskog i svjetskog giganta, Robert je utopio nekim sumnjivcima koji su je otkupili za 3 milijuna maraka, dok je njena vrijednost bila preko 30 milijuna maraka. Sumnjivci su odmah nakon kupnje prodali strojeve za 15 milijuna dolara, a Robert je za nagradu dobio proviziju od 4 milijuna maraka, što je više nego što je koštala cijela strojogradnja.

Krajem devedesetih Robert se posvetio rješavanju pitanja sukošanske marine. To je završilo tako da se i jazavac kojeg vi zovete župan dočepao 1% oslobođenog udjela Marine Dalmacija.

Robert si je za cijelo vrijeme pretvorbe ove zadarske gospodarske uzdanice isplaćivao astronomsku plaću, uzimao nepoznate provizije, podizao hipoteke na vrijedno zemljište, poslovao s minusom dok u konačnici broj zaposlenika nije pao na 8. Robertovi sumnjivci danas planiraju preseliti uništenu tvrtku iz Zadra, dok se na sve one optužbe radnika da su ratni profiter Robert Škifić i njegovi jazavci sve ove godine izvlačili novac iz tvornice i priskrbili si enormno bogatstvo, nitko ne obazire.

Sjećam se kad je Oliver Mlakar odlazio s HRT. Poklonili su mu neki jeftini sat. Robertu danas prestaje mandat u lučkoj upravi, dva dana prije obveze ispunjavanja imovinske kartice, odnosno da svi mi ne bi saznali kako je novac izvlačen iz SAS-a oplemenjen. Zli jezici kažu da se radi o dva stana u Zadru jedan u zgradi bivšeg TIZ-a od 150 m2 s dvije garaže, drugi u zgradi bivše Mljekare također od 150 m2 na dvi etaže, kuća s bazenom u Arbanasima, kuća u osamljenoj uvali blizu otoka Rave, u Zagrebu dva stana i građevinsko zemljište od 3 tisuće m2, stan u Rijeci nasred Korza i građevinsko zemljište u Fužinama od 1.600 m2, puni trezori u rajfajzena..., naveo je Rubeša.

Kako nije dobio odgovor, nakon završetka Aktualnog sata uključivao se puštajući pjesmu STOP the war in Croatia i prozivajući ratne profitere, zbog čega je isključen sa sjednice.