Zadrani su godinama prolazili kroz Marinu koja je prošlim desetljećima pretvorena u „ničiju zemlju", točnije pomorsko dobro.

Iako se radilo o prvoj komercijalnoj marini koju je izgradio Tankerkomerc i upisao je u pretvorbi u temeljni kapital, to pomorsko dobro barem nikada nije bilo nepristupačno, odnosno ograđeno.

Posljedice toga danas su takve da se taj prolaz kroz marinu Zadar izbjegava. Tužno je vidjeti zapuštenost, a tragično znati da je arhitektonsko djelo Ante Uglešića, za koju je dobio najveću državnu nagradu Vladimir Nazor, pretvoreno u "cigansku čergu".

Zgrada u kojoj je nekad bio prvoklasni restoran, kockarnica, najpoznatiji duty free shop s ugostiteljskim objektom s pogledom na more i svim sadržajima za nautičare, odavno je već devastirana, napuštena, paljena i sramotna.

Vrijeme leti pa tako i natječaj za koncesiju koji je ušao u osmu godinu od otvaranja ponuda, a Marina Zadar čeka novog gazdu. Za sada će to biti Država - a do kada će marina u srcu Grada, biti sramota za koju nitko više i ne može preuzeti odgovornost, to vrijeme još se ne nazire.