"Da nije Vladinih mjera ne znam kako bi se izvukli", bez velike će dramatike Edvin Šimunov, direktor Liburnije koja je tu korona godinu kopernikanskim obratom završila u plusu. I to od 1,2 milijuna kuna.

U prvih šest mjeseci prošle godine, kada je sve bilo zatvoreno, kada nisu vozili, kada nije bilo škole, imali su višemilijunski minus. On se smanjivao kako su stizale plaće za 240 zaposlenih. Prihodi su se smanjili za 60 posto, ističe Šimunov koji bi kao i drugi direktori komunalnih poduzeća trebali podnijeti izvještaj Gradskom vijeću. Grad Zadar daje Liburniji najveću subvenciju.

Općina Preko, primjerice, ne daje ništa, a imaju tri posto suvlasništva, rekao nam je načelnik Jure Brižić. Ali to nije razlog zbog čega je reduciran vozni red na otocima Pašman i Ugljan ili možda Dugom otoku gdje je statistički 3,5 putnika po jednoj autobusnoj liniji.

Liburnija s 24 milijuna temeljnog kapitala ima 24 osnivača. S njima će se prema zahtjevu Europske komisije koja je financirala i kupnju ekoloških autobusa, sklopiti ugovor o sufinanciranju troškova prijevoza. To je njihov zahtjev jer svuda je prijevoz gradski i prigradski nerentabilan.

Liburnija je, podsjeća Šimunov, nekad vozila 10 autobusa prema Gaženici, a sada nema ni jednog. Radnika nema ni u prigradskim autobusima koji javnim prijevozom odlaze na posao. To su uglavnom učenici ili stariji mještani koji idu nešto kupiti ili kod doktora. Standard se promijenio, a Liburnija, prema riječima direktora, mora i želi biti nositelj javnog prijevoza.

Istina je i da se u razvijenim europskim zemljama on daleko više koristi nego kod nas koji volimo svoj komfor privatnog prijevoza.