U jučerašnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo" imali smo gosta, moralnog teologa, dr. sc. don Damira Šehića koji nas je uveo u blagdan Uskrsa.

Radosni smo što slavimo uskrsnuće Isusa Krista koji je ujedno prvi, najstariji i najveći blagdan kršćanstva. Važno je spomenuti da liturgija svaku nedjelju promatra kao uskrsnuće. Uskrsnuće kod kršćana nosi i duboku simboliku, osobito u sakramentologiji gdje promatramo tu čudesnu preobrazbu u kojoj se ono što je grešno, slabo i ljudsko preobražava u božansko dobivajući novu sliku. Uskrsnuće promatramo kao događaj otkupljenja čovjeka, upravo po toj ljubavi koju je Bog iskazao svojemu Sinu i darovao svakom čovjeku. Uskrsnuće je Božja ljubav prema svakom čovjeku.

Da bismo mogli razumjeti uskrsnuće Kristovo moramo biti usmjerenog pogleda prema događajima koji su se događali u evanđelju, a prethodili su samom uskrsnuću. Na Posljednjoj večeri Isus sjedi za stolom i blaguje Pashu. Učenici, iako nisu znali u tom trenutku bit Isusova čina, u svojoj poniznosti bili su otvorenog srca i spremni prihvatiti Njegovu riječ budući je bio njihov Učitelj. Oni su ostavili svoj svakodnevni život, nisu znali da će Isus biti razapet. Nadalje, u šoku Velikog petka promišlja se o zajednici koja je bila u strahu. No, Uskrsno jutro, prazan grob i povoji koji su položeni na grobni kamen, budi nadu u novi život i novu stvarnosti raspršujući tamu smrti i straha koja se nadvila nad Isusove učenike i ljude koji su Ga okruživali. Crkva živi od dara Uskrslog Krista, koji nije samo povijesna činjenica nego egzistencijalna stvarnost u kojoj živimo, mičemo se i jesmo - to je Uskrsnuće.

Odjek sa praznog groba je onaj koji zvoni kroz cijelu povijest, koji je promijenio mase ljudi. Kršćanstvo se nakon toga širilo nezaustavljivo. Kršćanstvo mijenja čovjeka na bolje, ne samo za sebe nego i za druge predstavljajući unutarnji kod koji je utkan u čovjeka ovoga podneblja. Uskrs je onaj kojega slavimo svakodnevno, kroz nedjeljne Euharistije i odnose prema drugim ljudima. Mogućnost preobrazbe može i mora postati poticaj svim ljudima koji su kršćani, i onima koji to nisu. Ljepota promjene i novog rađanja već sada je privilegij kojega Bog nudi čovjeku. Sve ono što je staro i grešno može minuti da se novo može probiti.

Bitna komponentna koja čovjeka oblikuje je dar vjere kao transcendentni dio čovjekove projekcije koji on ne može zaključiti racionalno te ne može do kraja odgonetnuti. Vjera je intuitivna, nutarnja, ona je dar Duha Božjega. Crkva je na svojim počecima dobila jednu znakovitu formaciju koja nam govori da je Bog trajno prisutan u Crkvi upravo preko svoga Duha. Duh je onaj koji krijepi kršćane i Crkvu od samih početaka. Mi kršćani smo potaknuti Duhom Božjim usmjereni prema konačnom trenutku u kojem ćemo se susresti s Bogom. Krista trebamo promatrati kao onoga koji nam daje novost života, radost Duha Božjega i koji nam daje priliku da se u Bogu promijenimo i da u Bogu donesemo plod za život svijeta.

Svima vama i vašim obiteljima želimo blagoslovljen Uskrs. Pax et bonum!