Na uvjetnu kaznu u trajanju od tri godine Općinski sud u Zadru osudio je 53-godišnju Zadranku, optuženu za pronevjeru i lažno prijavljivanje kaznenog djela.
Prema obrazloženju iz presude, 53-godišnjakinja je kao voditeljica trgovine u Novigradu u vremenskom periodu od 17. listopada 2010. do 15. rujna 2011. godine neovlašteno uzimala robu i dnevne utrške u ukupnom iznosu od 71.023,29 kuna.
Kako bi prikrila krađu, 15. rujna 2011. godine inscenirala je napad. Policijskim službenicima izjavila da su joj u 20:30 sati, nakon odlaska zadnjeg kupca, u trgovinu ušle tri nepoznate muške osobe od kojih ju je jedan uhvatio za vrat te ju stiskao dok nije ostala bez svijesti. Plavcima je njezina priča bila sumnjiva.
– Kada se dogodi razbojništvo, tko baca sve po dućanu, uglavnom to bude tako da oni uzmu lovu i odu ća. Nijedan razbojnik ne baca salamu po frižideru. Nema šanse da su stvari razbacane uslijed okršaja prodavačice i razbojnika jer bi na prodavačici bili znakovi borbe, izjavio je iskusni kriminalist koji je bio pozvan na očevid.
Okrivljena je spominjala i nekakvu paljevinu što također, objasnio je njegov kolega, nije uobičajeno za razbojništva.
– Što smo više razgovarali, sumnje su bile sve veće. Gospođa je na kraju priznala da je to sve inscenirala radi nekakvog duga, a mi smo o tome svemu napravili i zabilješku. Od žrtve odnosno oštećenika kaznenim djelom razbojstva ona je postala osumnjičenik za kazneno djelo lažnog prijavljivanja, navela je policajka koja je zaprimila kaznenu prijavu.
Osim policajcima njezina je priča bila neuvjerljiva i kontrolorki maloprodaje. Naime, radnice su i ranije, također nakon smjene 53-godišnjakinje, našle otključana vrata, otvoren sef i manjak od oko 40.000 kuna. Počinitelj nikad nije pronađen.
Njoj je optužena ispričala kako su „u dućan ušla dvojica čupavih muškaraca od kojih je jedan bio istetoviran te da su je napali i bacili na pod, kao i to da se u više se navrata onesvijestila i puzala po podu pokušavajući doći do telefona”.
Okrivljenica na sudu nije htjela odgovarati na pitanja. Istaknula je kako “nikada u životu nije nikome odnijela niti čačkalicu, a kamoli da je nešto ukrala”. Tvrdila je kako je nestalu robu dala na dug muzeju, Općini, udruzi žena i kulturnom umjetničkom društvu, no to nije uspjela dokazati. Ovaj cijeli postupak koji traje skoro 9 godina za nju je velika agonija i želi da se što prije završi.
Postupak je završio osuđujućom presudom kojom se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca zamjenjuje uvjetnom.