Kako izgleda Kuba poslije uragana Irme, ples Maora na Novom Zelandu ili pak trčanje pred bikovima u Pamploni, izbjegavanje krokodila i srednjoameričkog zatvora, ručak kod Jamie Olivera te kako slučajno postati junaci prosvjeda seljaka i rudara u Gvatemali, penjati se na vulkane i lutati kišnim šumama i kakve niti vežu Hajduk sa Černobilom?
Na sva je ta pitanja 28-godišnji putopisac i avanturist Igor Tomić odgovorio Zadranima u Živoj knjižnici koju organizira Udruga Klooz, ali i nama u kratkom razgovoru za emisiju “Na mladima svijet ostaje” Radija 057. Ovaj inžinjer građevinarstva iza sebe ima proputovanih 60-ak država na šest kontinenata, a svoju je strast za povijesne konstrukcije uspješno spojio sa živopisnim putovanjima.
– Sve je krenulo kad sam imao 16 godina i bio u točno nula stranih država. Putovanja su me uvijek zanimala, a prekretnica je bila što sam upoznao prave ljude u pravo vrijeme, odnosno otkrio Couchsurfing. Nema veće motivacije od želje za time, otkrio nam je Igor.
Kao najdraži doživljaj s putovanja izdvojio je onaj iz 2012., kada je putovao po Jordanu i Izraelu.
– U Jordanu nas je ugostila imućna jordanska obitelj, a bili smo smješteni odmah pored kraljeve vile. Tjedan dana kasnije, u Izraelu, došli smo u malu kućicu u hippie stilu. Nevjerojatno kako čovjek može proći dva različita svijeta u desetak dana.
Za one koji ne znaju, Couchsurfing je društvena mreža, zapravo “posrednik” između osoba željnih putovanja u određenu destinaciju i domaćina, odnosno ljudi koji su ih tamo spremni ugostiti. Naravno, gosti nisu dužni platiti smještaj, ali kako kaže Igor, to nije najjača prednost i najveće bogatstvo ove mreže.
– Očekujte da će vas netko ugostiti kao da već u toj destinaciji imate prijatelja. Nema “nabadanja” bez glave i generičkog traženja točke za fotografiju – destinacija se doživljava u punom smislu riječi, rekao je Igor dodavši da se balans između putovanja, studiranja i posla uvijek nađe. A jedno bez drugog ne ide, jer nešto se ipak treba i uštedjeti.
Ovaj avanturist ima i blog naziva Igadventures u kojem piše svoje i doživljaje svojih prijatelja i prijateljica s raznih putovanja. Na blogu se sva iskustva mogu saznati iz prve ruke, bez uljeppšavanja, sa svim zgodama i nezgodama iz dalekih krajeva. Minimalno su ta iskustva “začinjena” poviješću i politikom, no glavna priča ipak prati i prenosi doživljaje i ljude.
– Čim prođe korona, u planu mi je kroz mjesec dana proći Burmu, a dugoročniji cilj mi je svakako svoje kolumne koje sam dosad objavio na blogu, njih 70-ak, sklopiti u jednu knjigu koja bi se zvala “S faksa na kauč, s kauča po svitu” kojoj bi nit vodilja bila odgovor na pitanje kako s malim budžetom i uz pomoć Couchsurfinga proputovati svijet u doba studiranja, zaključuje Igor.
