Zadar je jučer proglašen Europskim gradom sporta, naslovom kojega će ponosno nositi 2021. godine. Nakon što je 2016. godine nosio naslov European best destination, koji je navodno privukao stotine tisuća turista, slično se ponovilo i u gradovima koji su ga kasnije zaslužili – svima je u Zadru poznato da je, recimo, Budimpešta Top destinacija 2019., a Wroclaw 2018. godine.
A tko je ponio zaslužnu nagradu Europskog grada sporta u 2020. godini? To ćete sigurno teže pogoditi, jer se tom titulom može podičiti 17 gradova, među kojima Bijeljina, Čakovec, Corlu, Krivyi Rih, Limassol, Pazardzhik, Smallingerland… Ista organizacija Aces Europe dodjeljuje i naslov Europskog otoka sporta – u 2020. to je bio Mali Lošinj, a u 2019. Rab. Ne samo to, uz desetka europskih gradova sporta, koji se biraju svake godine, neki se proglašavaju Europskim glavnim gradom sporta, a za rečenu 2021., taj grad je Lisabon.
I top destinacije i gradovi sporta su, naravno, sami sebi svrha i služe samo za promociju u gradovima koji su izabrani, kao i za ubiranje dnevnica i naknada europskih agencija koje takve izbore provode. Naime, da bi se grad kandidirao mora osigurati tri avionske karte, smještaj i prehranu za članove komisije, taksu od 1.000 eura te nakon izbora naknadu od 5.000 eura za prava na korištenje brenda. Tu je naravno i odlazak na dodjelu nagrade u Europski parlament u Bruxelles u prosincu, koji će isto tako ići na trošak poreznih obveznika.
Iako se nagrada odnosi na sadržaje za mlade i sportsku reakciju, kao apsurd dodajmo da grad sporta u ovom trenutku nema momčad, sportskog direktora u gradskoj perjanici, Košarkaškom klubu Zadar, da je trener još uvijek u Zagrebu, da je nogometni klub gurnut u stečaj i županijsku ligu, kuglači prijete gašenjem, stolni tenis i rukomet nikada se nisu vratili na nekadašnju razinu… Sve to u Europskom gradu sporta.
Aces Europe, dakle, daje priznanja “šakom i kapom”, jer što više gradova udovolji kandidaturi, više će se novca ubrati. “European city of sport” ima jednaku težinu kao kada bi turistička zajednica na svoje kataloge samoinicijativno stavila natpis “European city of youth”, s nekoliko fotografija mladosti na rivi. A ulagati se u sportske sadržaje i mlade moglo i bez plaćanja pristojbi europskim organizacijama.