Stabla crnike, koje kao zaštitni znak zadarske povijesne jezgre krase rivu koja je po tome jedinstvena na Jadranu, ovog su proljeća obrezana, te se evidentno i injektiraju.

Kako je pomoćnica direktora Nasada, Zrinka Prusac izjavila da "stabla crnike nisu bolesna, mi smo to nešto eksperimentalno radili", pitali smo je da pojasni tu izjavu.

Dobili smo odgovor iz kojeg je jasno da pojedina stabla treba injektirati i revitalizirati.

"Zadarski bedemi su poput prstena dijelom omeđeni crnikama na Muraju koje su neke stare i do 200 godina, a većina njih se nalazi na rivi u dvostrukom drvoredu sađene u više navrata najranije 20tih godina 20.stoljeća. Međutim, pritiskom širenja izgrađenih površina, različitim oblicima onečišćenja i vanjskih faktora, rasporedom i kretanjem stanovništva, turbulentnom razdoblju ratova, prometa i drugih sastavnica prostora postaje ugrožena njihova vitalnost i opstanak.

Zbog toga je odlučeno da tako vrijedni primjerci stabala budu sačuvani metodama revitalizacije (jačim orezivanjem krošnje i injektiranjem u deblo) da mogu i dalje biti vitalna i odolijevati zubu vremena. Pogotovo drvored na Muraju, iako u dobroj kondiciji, ima vrlo loše uvjete za rast jer je vrat korijena stabala potpuno obuhvaćen betonom. S jedne strane drvoreda bedemi se spuštaju i do 15 metara prema luci, a s druge strane je asfaltirana prometnica, tako da je vrlo teško shvatiti kako stabla dobivaju dovoljno vlage", napisala je pomoćnica direktora Nasada, inače dipl. inženjerka agronomije.

Mjere održavanja, njege i fitosanitarne zaštite stabala, provodimo svake godine, a sada su na red došle crnike na Poluotoku, ističe Prusac.

Nasadima su iz programa održavanja zelenila za ovu godinu u gradskom proračunu za injektiranje crnika osigurali 80 tisuća kuna, a za liječenje palmi 130 tisuća kuna, doznajemo od pročelnika Robertina Dujele.

Neprepoznatljiv drvored crnika na zadarskoj rivi u kojem je vidljivo i suho stablo

Kao što je palme napala crvena pipa, tako su stručnjaci ustanovili kako je na hrast crnike (Quercus ilex), napao krasnik (kornjaš). Taj štetnik uzrokuje njihovo sušenje,a zbog čega je na Muraju  još prije uklonjeno nekoliko crnika (dok su panjevi maknuti u sklopu radova gradilišta). Suhi vrhovi stabala su posječeni, i stabla su dobro zarezena pilom, dok im se u deblo unosi "terapija".

Hoće li se injektiranjem spriječiti ulazak nametnika u krvotok stabla kroz deblo, vrlo brzo će se pokazati. Možda je to eksperimentiranje o kojem je govorila Prusac. S obzirom da se radi o prirodnoj baštini, o njenom stanju treba govoriti otvoreno umjesto iskazivanja ljutnje kada građani i novinari vide svojim očima da su stabla bolesna i da ih netko "liječi", ali ne od koronavirusa.