U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” poslušali smo snimku fra Zvjezdana Linića o Isusu Osloboditelju.
Iz Lukina evanđelja (Lk 13, 10-17) iščitavamo: „Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: „Ženo, oslobođena si svoje bolesti!” I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. Nadstojnik sinagoge – ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio – govoraše mnoštvu: „Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!” Odgovori mu Gospodin: „Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?” Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.”
Subota je dan bogoslužja, spomen na osobođenje iz Egipta, tako je svako oslobođenje, u bilo kojem obliku, upravo u Dan Subotnji. Kako je žena bila fizički zaroblena svojom bolešću, upravitelj sinagoge je bio svezan lancima na duhovnoj razini te nije mogao razumjeti Isusov čin.
Nadalje, Lukino Evanđelje (Lk 4, 14-22) nas uči: „A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.” Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: Nije li ovo sin Josipov?”
Isus govori svojim slušateljima da je on taj Pomazanik Božji te se prestavlja u svojoj službi, blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje. Sada više Židovi nemaju vanjskog neprijatelja, poput Egipćana, nego sami sebi, budući da jedni drugima zagorčavaju život. Isus ih uči da se moraju osloboditi vlastite sebičnosti i pokvarenosti jer, slobodni od vanskog neprijatelja nisu ostvarili unutarnje oslobođenje. Tu je muka svih povijesnih trenutaka. Nadalje, pod rimskom okupacijom čekali su da ih Mesija oslobodi samih Rimljana, a ne svojih grešnih navika. Žele ekonomsku i političku slobodu, a ne slobodu srca i duše. To je vječna zamka svih generacija. Tu slobodu, da ne nikoga ne mrziš, da dobiješ snagu protiv kletve i psovke i požude, Isus jedini daje. Trebamo ispitati svoju savjest, pročistiti neke navike koje ugrožavaju naše bližnje. Isus je došao da nam vrati istinsku slobodu djece Božje i nudi nam snagu ljubavi u srcu prema svakome.
Želim vam ugodnu i blagoslovljenu nedjelju. Mir i dobro!