Brojni petraši, učenici i nastavnici, a neki i u obje uloge, okupili su se danas u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru na promociji monografije Pavla Jerolimova “Osnovna škola Petra Preradovića 1953. – 2018.”. Jerolimov je na nagovor ravnateljice Stanke Pere Martinac napisao knjigu u kojoj je opisana povijest škole, s imenima direktora, upravitelja, ravnatelja, pedagoškog i administrativnog osoblja, učitelja i učiteljica razredne nastave, učitelja i učiteljica predmetne nastave, tehničkog osoblja te učenika koji su završili osmi razred sve do generacije 2017./18.
– Knjigu su mnogi priželjkivali puno ranije, čekali smo pravu prigodu, a to je bila 200. obljetnica rođenja Petra Preradovića i 65. godišnjica kako Škola s ponosom nosi njegovo ime. Možda riječ ponos ne pokazuje u potpunosti svu jačinu emocija i lijepih sjećanja koje nosimo svi koji smo na bilo koji način vezani za OŠ Petra Preradovića. Bila sam najprije učenica, potom dugogodišnja učiteljica i sada ravnateljica škole. Odrastala sam i učila od izvrsnih učitelja, potom kolegica i kolega. Sad imam čast i zadovoljstvo raditi na čelu izuzetnog kolektiva koji je u potpunosti posvećen odgoju i obrazovanju učenika, ali svjestan odgovornosti koju ima pred značajem kao i važnosti ustanove u kojoj radi, rekla je u uvodnoj riječi ravnateljica Pera Martinac.
Koliko su bivši i sadašnji učitelji bili uspješni, rekla je ravnateljica, najbolje pokazuje letimičan pogled na imena učenika, na kraju monografije, koji su završili školu. Među njima je nekoliko akademika, velik broj sveučilišnih profesora, još veći broj srednjoškolskih i osnovnoškolskih nastavnika i učitelja. Ima tu liječnika, gospodarstvenika, arhitekata, umjetnika, vrhunskih sportaša te raznih drugih zanimanja.
Uz novi naraštaj petraša, koji je sudjelovao u prigodnom programu, mogli smo vidjeti i nešto starije „učenike”, liječnika Želimira Maštrovića, fotografa Željka Karavidu, nekadašnjeg ravnatelja Milu Marasovića… I naravno, bivšeg rektora Sveučilišta prof. dr. sc. Damira Magaša, koji je napisao i pogovor knjizi.
– Pred očima mi, kao učeniku te škole od 1959. do 1966., lete živa sjećanja na kolege učenike, učiteljski i nastavnički kolektiv, ravnatelje, osoblje, posebice podvornika. Nezaboravan je ugođaj učionice, prozračne i tople zimi, s pogledom na najljepše zalaze sunca u školskim satima predvečerja, s nevjerojatnim i uzbudljivim zbivanjima na nastavi, na slobodnim aktivnostima, istaknuo je Magaš.
Uz konferansu i recitacije petrašice Antonije Vanjak pjesmu “Miruj, miruj, srce moje ” zajedno su izveli Vokalni sastav Petrovke i dječji sastav Petraši, uz instrumentalnu podršku dueta kojeg čine violinistica Lea Šušković, gitarista Borisa Marića i solisticu Stjepanu Lukašević. Učenice Anđela Matulić i Zara Kadija izvele su plesnu točku “Napolitanski ples”, a profesori GŠ Blagoje Bersa Lidija Ledinić i Ivan Štorić prvi stavak Sonate za violončelo Johannesa Brahmsa. O knjizi su nekoliko riječi rekli i recenzentica mr. sc. Maja Obad te sam autor Pavao Jerolimov.
– Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća prof. Damir Magaš i ja jurcali smo po školskim hodnicima, igrali se i veselili na školskom igralištu ispod starog hrasta uz nakrivljenu betonsku ogradu ispred ondašnje učionice tehničkog odgoja. Nismo ni slutili da ćemo jednog dana zajedno raditi na knjizi o toj istoj školi naših vedrih djetinjstava. Pomogle su mi njegove fotografije, ali i sjećanja njegova oca Šime Magaša o školi dok je bio upravitelj. Ovih dana dobivam mnoštvo pohvala za izvedbu knjige, no moram priznati da ne mali dio tih pohvala zaslužuje i on, rekao je Jerolimov, zahvaljujući posebno ravnateljici Pera Martinac, s kojom je u tri godine imao besprijekornu suradnju.
Nakon predstavljanja uslijedio je ne manje važan dio – druženje uz domjenak i pretresanje sjećanja sadašnjih i bivših petraša.