Novi Obiteljski zakon, koji stupa na snagu početkom sljedeće godine, već sada je izazvao prijepore zbog nekoliko odredbi koje reguliraju mogućnost da odrasla osoba može odlučiti o tome tko će se brinuti o njezinim interesima u slučaju gubitka poslovne sposobnosti. Navedeni dokument će morati biti ovjeren na sudu ili kod javnog bilježnika te će se pohranjivati u područnom centru za socijalnu skrb.
Ovjerena izjava može sadržavati detaljne upute u kojima osoba ima mogućnost do u detalje navesti na koji način želi da se postupa s njezinom imovinom te odrediti osobu koja će za to biti ovlaštena. Također će moći odrediti i skrbnika svojoj djeci u slučaju da joj se nešto dogodi ili prestane biti sposobna za brigu o njima.
Takav dokument također ostavlja mogućnost da netko i prije stvarne potrebe odredi kakve medicinske tretmane i liječenja ne želi za sebe u slučaju da ne bude u stanju rasuđivati ili komunicirati. Širokim tumačenjem dolazi se do pretpostavke kako će bilo tko moći odrediti i da ga se isključi s aparata za održavanje života u slučaju moždane smrti.
Dvojbena odluka
Do sada je bila praksa da se kod takvih kritičnih situacija dogovaraju liječnik i obitelj, ali u pravilu u Hrvatskoj se aparati ne isključuju bez obzira na prognoze. I protivnici i zagovornici te odredbe slažu se kako bi se na taj način legalizirala eutanazija. Osim s medicinske strane, odluka o propisivanju eutanazije još za života zanimljiva je i za pravne stručnjake.
– Prema sadašnjem stavu i praksi, nema mogućnosti za oduzimanje života, odnosno obveze bolnice da posluša želju pacijenta vezano uz takvu radnju. Ako se želi takvo što ozakoniti, treba to odrediti izričito, u protivnom će biti dvojbeno kako pomiriti ostvarenje nekih želja s temeljnim pravom svakog čovjeka, a to je pravo na život. Vrlo je dvojbeno da će čovjek dok je zdrav i pri svijesti predviđati tako tešku situaciju i zatražiti takvo što. Nitko ne može predvidjeti da će doći u tu situaciju, a na neki način to je posredno prihvaćanje eutanazije, što ja kao čovjek ne mogu prihvatiti.
Uvijek moramo voditi računa o tome kako svatko ima obitelj koja će postupati u najboljem interesu pacijenta. Mnoge zemlje imaju mogućnost eutanazije, ali uvijek je primarno mišljenje liječnika – kazao nam je splitski odvjetnik Vinko Ljubičić. S pravom na život u svim situacijama, pa i najtežim, slaže se i splitski neurokirurg koji je želio ostati anoniman zbog osjetljivosti teme. – Kod nas je pravilo da pacijent ostaje na aparatima sve dok srce radi, bez obzira na moždanu smrt. Kod stranaca je to drukčije i ne jednom smo imali situaciju da nalože gašenje aparata.
Do posljednjeg trenutka
Primjerice, jedna Amerikanka je pitala hoće li njezin član obitelji biti teški invalid i kada je čula prognoze, odlučila se za isključivanje aparata za održavanje života. Ja kao liječnik, a i moji kolege, uvijek idemo do kraja. Mi nismo bogovi, nego liječnici te sukladno tome uvijek pacijentu dajemo mogućnost da iskoristi i najmanju šansu. Osobno sam operirao ljude koji realno nisu imali šanse za preživljavanje – rekao nam je splitski liječnik.