Nastavnici su se organizirali. Dosta im je ‘da je većina onih koji uredno obavljaju svoje dužnosti manje važna od jednog ekscesnog pojedinca’. Uoči Božića Ministarstvu obrazovanja poslali su peticiju s popisom mjera kojima bi sankcionirali zločeste učenike.
Peticija portala nastavnici.org nosi imena 6.601 učitelja, odnosno učiteljice, nastavnika, pedagoga, psihologa i ravnatelja u Hrvatskoj. Razlog za njeno potpisivanje je sljedeći.
“Sve se češće događa da su učitelji – a još više drugi učenici – taoci nekolicine nediscipliniranih učenika koji opstruiraju nastavu.”
Neučinkovite mjere i prevelik jaz između minimalne i maksimalne kazne
Učenicima koji prate nastavu, smatraju, krši se pravo na obrazovanje, a učitelji su nemoćni intervenirati jer pravila “samo potiču izgrednike na daljnje destruktivno ponašanje”, koje uglavnom prolazi nekažnjeno.
Na raspolaganju su im, navode, tri vrste pedagoških mjera: pismene opomene i ukori, koji u većini slučajeva predstavljaju “mrtvo slovo na papiru”, zatim produženi stručni postupak, koji često služi samo kao odgađanje isključenja, a ne predstavlja nikakvu sankciju, te isključenje ili preseljenje u drugu školu kao krajnja mjera, koja je drastičan skok u ozbiljnosti.
Jaz između mjera koje ne znače ništa i one najdrastičnije, izbacivanja je prevelik pa predlažu gradaciju.
Izbace te iz škole na par dana i onda odgovaraš gradivo!
Stupnjevanjem kažnjavanja bi se trebalo “korak po korak, bez nepovratnih i trajnih posljedica dok još ima nade u povratak, postupno pokazati koja je zaista konačna posljedica destruktivnog ponašanja, ali istovremeno omogućiti ostalim sudionicima obrazovnog procesa ono po što su i došli u školu – obrazovanje”.
Zato traže da se uvede udaljavanje učenika s nastavnoga sata, a po potrebi i s nastave za tekući dan te mogućnost suspenzije učenika s nastave na dva ili više dana.
O udaljavanju sa sata odlučivali bi predmetni nastavnici, dok bi za izbacivanja iz škole na dan ili više njih odlučivali razrednici, pedagozi, odnosno ravnatelj. Učenik bi bio dužan sam nadoknaditi izgubljene sate, a u slučaju višednevne suspenzije po povratku u školu bi ga čekala i provjera znanja!
Ovo bi bila poruka učeniku da je njegovo ponašanje neprihvatljivo, smatraju, a mjere bi imale efekt i na ostatak razreda koji bi neometano nastavio s obradom gradiva.
Prenošenje ‘crvenih i žutih kartona’ na sljedeću godinu
Peticijom također traže ukidanje obveze da se pedagoške mjere provode kao upravni postupak. Kažnjavanje je, smatraju, stvar stručne procjene, a ne pravno pitanje. Odgojna mjera, također, “ne znači nikakvo stvarno ukidanje prava učenika jer se on i dalje može obrazovati”.
Zaključno, traže i promjenu članka Zakona o odgoju i obrazovanju u kojemu se kaže da pedagoške mjere (opomene i ukori) vrijede za tekuću školsku godinu. Time bi se spriječilo “resetiranje” učeničkog “dosjea” na kraju godine pa bi se osujetila i navika takvih učenika da sljedeću godinu “nastave po starom”.
Ministarstvo brine – što će biti s isključenima?
Nakon predaje peticije, kako su izvijestili, u Ministarstvu im je rečeno da je spomenuti Zakon doživio “maksimalni broj izmjena i ne može ga se više dorađivati, nego je potrebno donositi novi”, možda i dva odvojena zakona: posebno za srednje i za osnovne škole.
Što se tiče izbacivanja učenika s nastave, u raspravi je rečeno da se “ne može dijete izbaciti na hodnik bez da se točno zna što ćemo s njim” te da nema novca i osoblja za njihovo “zbrinjavanje”.
Tko će nadzirati nastavnike?
“Izražen je strah da bi, ako se uvede mogućnost suspenzije, nastavnici ‘pretjerali s tom mjerom’ i na kraju bi završilo da se kod pedagoga ‘cijeli dan nalazi deset ili više učenika koji su izbačeni s nastave'”, navode.
Isto tako, u Ministarstvu se pribojavaju da bi suspenzija učenicima predstavljala stres.
Stres za kažnjene
“Spomenut je slučaj učenice koja je, nakon što je premještena u drugu školu, počinila samoubojstvo”, navode.
Na primjedbu da tu škola ne može biti odgovorna, da je premještaj bio samo okidač i da je vrlo vjerojatno da bi učenica to ionako napravila u nekoj drugoj stresnoj situaciji, rečeno je da se “ne može znati što bi bilo kad bi bilo” i da treba učiniti sve što se može kako bi se takvi slučajevi izbjegli, navode organizirani nastavnici.
