Na Općinskom sudu u Zadru održano je prvo ročište o zahtjevu 50-ak bivših vlasnika parcela za obnovu sudskog postupka iz 2003. kojim je Grad Zadar stekao pravo upisa vlasništva nad oko 13 tisuća četvornih metara “njihova” zemljišta na Višnjiku koje su gradske vlasti, neposredno prije izbora 2005., za 2,7 milijuna eura prodale tvrtki Jadran Invest za gradnju stambenog naselja.
Bivši vlasnici, naime, smatraju da ih je Grad prevario, jer se upisao kao vlasnik mimo njihova znanja tako što je sve stvarne zemljišnoknjižne vlasnike i korisnike parcela, žive i zdrave Zadrane, na sudu proglasio odsutnima i nepoznatog boravišta!
Riječ je o dvadesetak parcela na području između SAS-a i Čistoće koje su 1986. deposedirane od stvarnih vlasnika za potrebe gradnje nove zgrade Tehničkog školskog centra.
TŠC se u međuvremenu počeo graditi na drugome mjestu, tako da deposedirano zemljište nije nikada privedeno namjeni, a kako u roku od pet godina nije bilo ni vraćeno stvarnim vlasnicima, Grad Zadar je 2002., za vrijeme Božidara Kalmete i Zdravka Livakovića, na temelju Rješenja o deposedaciji ustao tužbom protiv tadašnjih vlasnika parcela kako bi se mogao upisati na zemljište. Pritom je za svih 58 bivših vlasnika (realno 50, jer neka se imena ponavljaju) ustvrdio da su odsutni i nepoznatog boravišta.
Sud je to prihvatio bez dvoumljenja, iako su gotovo svi “nepoznati” živjeli u Zadru, a neki od njih su radili i još uvijek rade u gradskoj upravi!
Osim toga, sud je za zastupnika “nepoznatih” tuženika imenovao odvjetnika Smiljana Bakočevića, inače bliskog Zdravku Livakoviću, koji se uopće nije očitovao na navode tužbe niti se pojavio na glavnoj raspravi, pa je sutkinja Sanja Dujmović 24. studenog 2003., bez ikakva pravnog otpora, presudila u korist Grada Zadra.
Presuda dostavljana dvije i pol godine
Nakon godinu i nešto dana, uoči izbora, gradski Ured za graditeljstvo stavlja zemljište na prodaju, navodno na traženje tvrtke Lignum, po početnoj cijeni od 90 eura za četvorni metar.
Međutim, najvišu ponudu od 207,75 eura po metru, ukupno 2,7 milijuna eura, daje Jadran Invest Mladena Ninčevića, koji je, unatoč nekim pokušajima da se natječaj poništi, na koncu tu izgradio i prodao oko 250 stanova.
Zahtjev za obnovom postupka bivši su vlasnici podnijeli tek 2007. godine jer je zadarskom sudu za dostavu presude na “nepoznata boravišta” trebalo čak dvije i pol godine. Dapače, odluku o obnovi postupka nadležni je sudac trebao donijeti u roku od mjesec dana, no kako to nije učinio ni nakon tri godine, predmet je nedavno raspoređen sutkinji Katarini Dragičević.
Njoj su se bivši vlasnici, zastupani po zagrebačkom odvjetniku Srđanu Baroviću, požalili da ih je Grad proglasio “nestalima, nepoznatog boravišta ili umrlima” bez njihova znanja, iako oni, njihovi preci i nasljednici žive u Zadru i bili su upisani u zemljišne knjige. Sutkinja na prvom ročištu nije htjela ulaziti u meritum stvari, a odluku o obnavljanju postupka donijet će naknadno.
Vrančić: Deposedirana zemlja je plaćena
Gradonačelnik Zvonimir Vrančić tvrdi da su svi deposedirani vlasnici zemljišta iz 1986. uredno isplaćeni, za što postoji kompletna dokumentacija.
Pogreška je, kaže, jedino učinjena u slučaju Radomira Faina, koji je 2005. dokazao da mu je oko 1500 kvadrata pogreškom, bez njegova znanja, oduzeto kao “društveno vlasništvo”.
Grad se zbog toga nagodio s Fainom o novčanoj naknadi, koju je odredio Imovinski ured Državne uprave.
– Iako sam već trebao dobiti novac, Grad mi je dosad isplatio samo osminu dogovorenog iznosa jer, navodno, nemaju novca. Zbog toga sam na Upravnom sudu pokrenuo postupak da mi se priznaju i kamate – kazao nam je Radomir Fain. U slučaju da se izbori za kamate, Grad će Fainu na ime oduzete zemlje dugovati oko pola milijuna eura!
Sud bez odgovora
Od glasnogovornika Općinskog suda Hrvoja Viskovića pokušali smo doznati kod kojeg je suca predmet stajao tri godine i zašto tri godine nije bila sazvana ni jedna rasprava, prije nego što je dodijeljen sutkinji Dragičević, ali odgovor nismo dobili. Htjeli smo stupiti u kontakt i sa sutkinjom Dragičević, no njezina nam je tajnica poručila da sutkinja ne prima novinare.
