HNK Zadar je na Stanovima slavio veliku pobjedu u spomen na Dvanaestog anđela: s rezultatom 5:0 pobijedio je NK Hrvace na godišnjicu smrti neprežaljenog Hrvoja Ćustića. 

Nakon polaganja scijeća i paljenja svijeća na mjestu gdje je prije 14. godina stradao zadarski nogometaš,  u znak sjećanja djeca iz škole nogometa su prije početka utakmice na travnjaku oblikovala broj 24, a Ivica Sikirić Ićo, Dario Terzin, Rudolf Dvorski i Davor Pekota izveli su "Dvanaestog anđela".

Na misi u Murvici i polaganju cvijeća jutros su uz Hrvojevu obitelj bili predstavnici HNS-a predsjednik Marijan Kustić, Zorislav Srebrić i Mario Smodlaka, predsjednik NSZŽ Darko Banić i ispred Kluba predsjednica Iva Bokanović, trener Želimir Terkeš, kapetan Jure Jerbić i profesor Bajlo.

Uoči 14 godišnjice smrti, pred kamere su stali Hrvojevi prijatelji i suigrači Tomislav Tadić, Danijel Subašić i Jakov Surać. 

- Bio je pravi prijatelj, fino odgojen, pravi profesionalac koji je živio nogomet 24 sata i ponosan sam što sam mogao biti dio njegova života. Jednostavan, skroman, spreman pomoći u svakom trenutku. Volio je najviše svoj Zadar, svoj grad i klub. Nije volio gubiti, čak bi se i ljutio u nekim situacijama. Kako je Romeo napisao, on je stvarno Dvanaesti anđeo i jedno veliko Zadarsko srce. Zadužio nas je. Otišao je tamo di je najviše volio biti, na Stanovima i treba biti uzor svim mladim sportašima, jedna zvijezda vodilja, rekao je Tomislav Tadić.

- Prema Hrvoju sam imao poseban osjećaj jer je dolazia iz mog mista. Bio je razigran, ali jako veliki profesionalac. Suigrači su ga obožavali, znao je provaliti nešto i izmamiti smijeh svih nas. Sama smrt, na koji način, da je poginuo u našem dresu, jednostavno čoviku prorade emocije, pogotovo kad se bliži taj dan. Moramo imati to obilježavanje i za buduće naraštaje i za igrače koji sad igraju za HNK Zadar. Ta tradicija se mora njegovati, dodaje Surać.

- Bio je veliki zafrkant. Pogotovo u busevima, kad si u malom klubu atmosfera je među igračima bolja. On je uvijek potencirao zafrkanciju. Još je iz juniorskih dana bio profesionalac, živio za nogomet, a šaljivdžija pravi. Tu smo da ga ne zaborave ni ova dica što dolaze. Kad izgubiš prijatelja na terenu di ne bi triba, to je nešto najgore što možeš doživiti. Zato sam reka sebi da ću nositi majicu i lik Hrvoja dok budem igra. Poslije se otvorio put di sam iša i u Monaco, repezentaciju, Ligu prvaka i neke pobjede sam posvećivao njemu. Još traje...Svi ćemo ga se uvijek sjećati jer je on naš Dvanaesti anđeo, ističe Danijel Subašić.