Galopirao je niz teren, kao neka vrsta duguljaste žirafe, držeći loptu bez da ju je itko mogao uzeti od protivničkih igrača. Mogao je pucati s velike daljine u danima kada nije bilo linije za tri poena. Obožavao je istrčavati kontre. Dodavao je poput legendarnog Petea Maravicha, samo što je Krešo bio dobrih 15-ak centimetara viši, a njegova igra bila je jednako nepredvidljiva, koliko i zabavna. Strast Krešimira Ćosića prema igri nadilazila je sve moguće granice. Gotovo u svakoj utakmici u kojoj bi on zaigrao u drugoj polovici 60-ih i prvoj polovici 70-ih godina 20. stoljeća, Zadar bi bio favorit. Danas je teško zamislivo da kladionice, kao što je kladionica FavBet, svaki dvoboj favoriziraju Zadrane. Ajde u domaćem prvenstvu, ali već u ABA ligi... Teško.

Osvojio čak četiri medalje na olimpijskim igrama

Ćosić je rođen u Zagrebu, 26. studenog 1948. godine u obitelji Ante i Darinke Ćosić, ali je odrastao u Zadru. „Košarka koju je on igrao, igrala se 20 godina kasnije", jednom je prilikom rekao doajen hrvatskog sportskog novinarstva, Neven Bertičević, opisujući sjećanja iz djetinjstva dok se Ćosić probijao u reprezentaciju Jugoslavije kao 17-godišnjak prije nego što je odslužio godinu dana u vojsci i potom se upisao na koledž BYU u američkoj Utahi 1969. godine. „Mislim da Europa nikad nije vidjela boljega košarkaša", rekao je Bertičević. Zasigurno da gdje god je došao, bio je najbolji. Pogotovo u Zadru, klubu gdje je od strane svih košarkaških fanatika opisan kao najbolji igrač u povijesti KK Zadra.

Ćosić je nastupio na četirima olimpijskim igrama: u Mexico Cityju (1968.), Munchenu (1972.), Montrealu (1976.) i Moskvi (1980.). Na potonjim Igrama odveo je Jugoslaviju do olimpijskog zlata, a još je dvaput osvajao srebro, u Mexico Cityju kao 19-godišnjak i u Montrealu. Također, bio je izbornik reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. godine kada je osvojeno srebro.

Već kao tinejdžer poznat u europskoj košarci, Ćosić se smatra prvom neameričkom zvijezdom američke sveučilišne košarke, poznatije kao NCAA. Bio je drugi europski košarkaš koji je primljen u Naismithovu Kuću slavnih u Springfieldu u Massachusettsu, 1996. godine, godinu nakon smrti. Deset godina kasnije, Ćosić je primljen u Nacionalnu sveučilišnu košarkašku kuću slavnih u Kansas Cityju.

"Rečeno mu je da ne smije blizu koša"

Prijatelj iz djetinjstva koji je otpratio Ćosića u BYU bio je Nedjeljko Mišo Ostarčević, NBA skaut koji trenutno živi u St. Georgeu, gradu od 250 tisuća stanovnika na jugu savezne države Utahe. Ostarčević se sjeća da je Ćosić bio viši od većine djece s kojima je igrao na zadarskim igralištima u trenucima kada je bio 198 cm, ali je tijekom jedne godine „skočio" na 211 centimetara. Zanimljivu anegdotu prepričao je Doug Richards, suigrač Kreše i Miše iz zlatnih dana KK Zadra: „Budući da je bio mnogo viši od druge djece, rečeno mu je da nije fer da igra blizu koša gdje je jednostavno mogao dominirati protiv svih s kojima je igrao. Dakle, postojalo je pravilo koje su uveli oni koji su igrali s njim da mora ostati izvan reketa. Zbog toga je Ćosić morao naučiti šutirati ono što je sada šut za tri poena i to je cijelo vrijeme vježbao. To je dovelo do toga da je izvana bio tako dobar."

Zanimljivo, kakav je utjecaj Krešimir Ćosić ostavio na košarku grada Zadra, govori priča koja bi mogla biti vrlo lako istinita, a ta je da je Višnjik izgrađen po uzoru na Huntsman Center u Utahi, dvoranu koja se izgradila iste godine kada je Krešo stigao ondje, 1969. te započeo svoju NCAA karijeru. Višnjik, inače službenog naziva Dvorana Krešimira Ćosića, otvoren je prije 14 godina te neodoljivo podsjeća na starijeg „blizanca" iz Utahe. Vjerujemo kako bi se i kladionice složile s nama i izvjesile niske kvote na to da je inspiracija za izgradnju zadarske dvorane bila američka arena. Bilo kako bilo, ime Krešimira Ćosića i gotovo 27 godina nakon njegove smrti još je uvijek rado spominjano i izuzetno cijenjeno u košarkaškim krugovima.