Kada je riječ o košarci, u Zadru ćete naići na stotine, tisuće različitih mišljenja, no svi će se složiti u jednom. Teško da negdje na svijetu postoji čudniji grad. 22. siječnja, Crvena zvezda je na Višnjiku pomela Zadrane s parketa. Razbila ih je sa 23 razlike, a od 7000 ljudi, koliko ih je bilo u dvorani, vjerojatno se nitko nije mogao sjetiti takvog debakla Zadra na domaćem terenu. Zadrani su pali na začelje NLB lige i ništa na toj utakmici nije dalo naznačiti da bi se mogli pomaknuti s mrtve točke.

Razočarani navijači su izviždali igrače, izvrijeđali upravu, a klubu simbolično napravili osmrtnicu. Onda je Zadar dobio i izgubio još po jednu utakmicu u Eurochallenge kupu i NLB ligi, zaključno s važnom pobjedom protiv Igokee i okrenuo se završnici kupa Krešimira Ćosića, bez ikakvih očekivanja. Dodatni razlog bila su i nerješena dugovanja iz prošle sezone, zbog kojih Zadrani u polufinalu nisu mogli nastupiti u kompletnom sastavu. Na put su krenuli na dan utakmice sa punim autobusom, jer tada još nisu znali hoće li, uz petoricu igrača koji su imali pravo nastupa, u sastavu biti i oni koji su pristigli ove sezone ili će ga popuniti djecom iz omladinskog pogona.

Na koncu su na teren istrčali Marčinković, Batur, Olivari, Car i Bilan, dok su na klupi bili igrači između 15 i 17 godina, a sva ovosezonska pojačanja ostala su na tribinama. Na suprotnoj strani stajala je moćna, bogata Cedevita, sa tri Amerikanca, od kojih se jednoga gura čak i u hrvatsku reprezentaciju, te hrpom iskusnih, dobrih domaćih igrača i samo jednim mladićem, Butorcem, kojega trener

Najveći optimisti sa zadarske strane očekivali su laganu šetnju zagrebačke momčadi i najmanje dvadesetak razlike, a slična su razmišljanja imali i igrači i struka Cedevite. Ušli su u utakmicu s podcjenjivačkim pristupom, a nisu ni slutili kakvih ih pet boraca očekuje na suprotnoj strani. Sve ostalo je povijest. Imena petorice mladića u dresu Zadra, koji su se junački borili od prve do posljednje sekunde i na kraju pobijedili favoriziranog protivnika, ostat će zauvijek zapisana i zapamćena, kao jedna od najljepših sportskih priča.

Svi su se složili u jednom. Ta je utakmica i pobjeda sa zvukom sirene, Zadranima vratila vjeru u košarku i sport općenito. Nakon svih razočaranja posljednjih godina, koja su kulminirala na spomenutoj utakmici protiv Zvezde, nitko nije mogao očekivati nešto takvo. No, vjera, želja i borbenost koju su iskazali igrači Zadra, bila je naprosto nevjerojatna, čudesna, veličanstvena, nijedan epitet u ovom slučaju nije pretjeran.

Samo 18 dana nakon Zvezde, ovaj je pothvat u jednu večer ujedinio Zadrane i put Zagreba „poslao" tri autobusa i velik broj automobila punih navijača. Atmosfera na finalnoj utakmici u Draženovom domu bila je kao u najboljim danima. Zadarska pjesma orila se za vrijeme cijele utakmice, a i poslije se, unatoč porazu, iz Tornadovog sektora čuo samo pljesak i podrška upućena igračima.

Što se same utakmice tiče, nećemo reći da je Zagreb bio bolji, ali je bio dovoljno dobar da ne dopusti Zadranima odlazak na dvoznamenkastu razliku, a onda je u završnici odigrao mirnije, koncentriranije, pametnije, iskusnije. Šteta, jer da je onih +9 Zadra, krajem treće četvrtine, otišlo preko 10 razlike, umjesto da se spusti na 5, uoči posljednjih deset minuta, možda bi priča drugačije završila. I ovako je bilo dramatično do samoga kraja, no odličnom Brownu i Longinu je u ključnim trenucima zadrhtila ruka na liniji slobodnih bacanja. Simonu nije i Zagrebovo slavlje moglo je početi. Zasluženo, ali definitivno ne bi bilo nezasluženo da je Zadar podigao trofej. Bio bi to vrhunski završetak jedne prekrasne sportske priče, no i ovako Zadrani imaju na što biti ponosni.
Počinje operacija Budućnost

Unatoč porazu u finalu, Zadar je, čini se, konačno dobio nešto vrlo važno, a to je zajedništvo momčadi. Dovoljno je samo pogledati kako su se na obje utakmice igrači međusobno bodrili i hrabrili, bilo na terenu, s klupe ili sa tribina. To je točka, od koje moraju krenuti dalje. Jer pokazalo se da to zajedništvo i borbenost, mogu donijeti pobjedu i onda, kada je najmanje očekivana. Ako uz to, Zadar napravi još korak-dva naprijed u igri na taktičkom planu, kako u obrani tako i u napadu, nema razloga ne vjerovati u ostanak u NLB ligi, koji se ne tako davno, činio teško dostižnim. Da se Zadar može i mora osloniti i na mlade igrače znalo se i prije, a Tihomir Bujan je u Zagrebu dobio definitivnu potvrdu toga. Sada se svi zajedno moraju potruditi da isprave greške, koje su radili u finalu protiv Zagreba, a i na prethodnim utakmicama, ne računajući slavno polufinale, jer već u utorak dočekuju Lokomotiv Kuban pa u subotu Budućnost. Poseban je naglasak, naravno, na utakmicu s Podgoričanima, jer Zadrov recept za ostanak u Jadranskoj ligi je jasan. Dobiti sve kod kuće do kraja, a to su Budućnost, Cibona i Hemofarm.