Najava ministra Radovana Fuchsa kako Hrvatska kreće prema izvođenju cjelodnevne nastave u jednoj smjeni, pri čemu mi učenici u školama bili do 15 ili 17 sati, podrazumijeva se s toplim obrokom, dosta je hrabra kada se zna trenutačno stanje u našem školstvu. Situacija u Zadru, iz kojega je Fuchs najavio veliki projekt, vjerojatno nije drugačija nego u ostatku Hrvatske – nastava u dvije smjene, a ponegdje, kao u OŠ Šimuna Kožičića Benje i u tri. Kao prvi uvjet nameće se onda gradnja brojnih školskih objekata, a država bi to trebala inicirati europskim novcem, po modelu “grad daje zemljište i dokumentaciju, država plaća gradnju i opremanje”.
U Zadru je situacija ove godine takva da sve matične škole imaju nastavu u najmanje dvije smjene. Znači li to da bi Grad Zadar morao sagraditi još ovoliko škola koliko ih sad postoji, kako bi se omogućila nastava u jednoj smjeni?, pitali smo pročelnika UO za odgoj i školstvo Josu Nekića.
– Riječ je o kompleksnom problemu, no prije nego se on počne rješavati država mora definirati jasne standarde kako bi svi učenici imali jednake uvjete za pohađanje nastave, posebice što se tiče veličine pojedinog odjela. Mi u Zadru imamo situaciju da smo prije desetak godina imali više učenika, ali manje razrednih odjela. Ako se broj učenika po odjelima smanji s 25 na 20, jasno je da nam treba više prostorija za učionice. Mislim da država treba naći način kako zadržati kvalitetu nastave sa sadašnjim brojem učenika, nakon čega možemo vidjeti što bi nam sve nedostajalo za polazak nastave u jednoj smjeni u svim školama, kaže Nekić.
U Zadru već spremaju projekt škole na Crvenim kućama, koja bi među prvima mogla “uletjeti” u nacionalni program kada se osiguraju sredstva. Postoje i drugi projekti koji su na razini ideje, poput dogradnje postojeće školske zgrade, a adaptirati bi se i dalje mogle neke postojeće gradske. Ipak, Grad ne može unedogled pratiti migracije stanovništva unutar grada i prema njima graditi školske zgrade. Primjeri gradnje stambenih kompleksa na gradskoj periferiji posljednjih godina pokazuju da se mora tražiti i dodatna rješenja, jer je jasno da bi gledajući prebivalište učenika pojedini objekti, poput OŠ Preradovića, mogli biti gotovo zatvoreni, dok pojedini kvartovi imaju prekrcane škole ili ih uopće nemaju.
– Ne bježimo ni od drugih rješenja, poput školskog autobusa po uzoru na SAD i Veliku Britaniju. Ako postoji dovoljno mjesta za pojedina odjeljenja, ali ona nisu adekvatno popunjena, školski autobus mogao bi u kratkom vremenu okupiti učenike i dovesti ih u školu u bilo koji dio grada. To bi neznatno produžilo njihovo putovanje, ali bi otvorilo vrata radu u jednoj smjeni, a onda i cjelodnevnom boravku u školu, ističe Nekić.
Peticija za rad u jednoj smjeni u OŠ Petra Preradovića
Jedna od rijetkih škola koja je prije epidemije koronavirusa radila u jednoj smjeni bila je OŠ Petra Preradovića. Zbog epidemioloških mjera prošle godine je radila u dvije smjene, a roditelji su očekivali da će se njihovom relaksacijom nastava ponovno vratiti u jutarnje sate. Ipak, na početku školske godine novi ravnatelj Ante Barać izvijestio ih je kako će prvaši i drugaši ići u prvoj smjeni uz produženi dnevni boravak, dok će svi ostali na nastavu u dvije smjene. Na internetu je nakon toga pokrenuta peticija kojom se traži povratak jednosmjenskog rada, ili barem da u jednoj smjeni ostanu prva četiri razreda, dok bi se viši razredi izmjenjivali ujutro i poslijepodne.
– Nama je iz škole došao zahtjev za radom u dvije smjene, a kako nam je rečeno da se drugačije ne može organizirati u epidemiološkom okviru, mi smo pristali na to. Dođe li nam novi zahtjev za ostankom nižih razreda u jutarnjoj smjeni, mi ćemo ga također odobriti, kaže Nekić.