Dvoboj Branka Dukića i Marka Vučetića u nedjelju na izborima, kako sada stoje stvari, bit će borba na “sve i ništa”. Osim osobe koja će biti prvi čovjek grada, pobjeda u “dotu” donosi i pregovore s Enijom Meštrovićem, popularnim Ričardom, a sasvim izvjesno i dogovor o većini u Gradskom vijeću, koliko god on u ova dva tjedna interregnuma o tome odbijao govoriti. Sve drugo osim pristajanja uz pobjednika bio bi pucanj u vlastitu nogu, bez obzira što će ga gubitnici, bili oni na jednoj ili drugoj strani, zasigurno nazvati izdajnikom i nevjerodostojnim političarem.
Prije nego budemo znali tko će ga prozivati za izdaju, možemo razmotriti sve četiri opcije, a one su:
– pobjeda Dukića, koalicija s Meštrovićem,
– pobjeda Vučetića, koalicija s Meštrovićem,
– pobjeda Dukića, Meštrović formira većinu s oporbom
– pobjeda Vučetića, Meštrović formira većinu s HDZ-om.
Pobjeda Dukića, Meštrović formira većinu s oporbom
U slučaju pobjede Branka Dukića, Meštrović zajedno s koalicijom Srcem za Zadar, koja daje osam vijećnika (nezavisni Vučetić, 4 SDP, 3 Akcija mladih) može na jedvite jade skupiti većinu – 15 od 27 vijećnika. Jedini cilj takve koalicije bila bi opstrukcija Dukićevog upravljanja gradom i eventualno rušenje sljedećeg proračuna. No do kraja godine proteći će puno vode, nije bila rijetkost da se u takvim situacijama i nekadašnji prijatelji prestanu javljati na pozive, izbjegavati druženja… da bi se na glasanju pokazalo da će podržati “konstruktivni proračun”. Rasplet u kojemu bi Meštrović ipak išao u formiranje opozicijskog bloka, a da dvojica njegovih vijećnika prebjegnu i daju HDZ-u većinu, bio bi za njega najgori – izgubio bi mogućnost utjecati na upravljanje gradom, a na sljedećim izborima bio bi pokopan kao nositelj liste “prebjega”.
Pobjeda Vučetića, Meštrović formira većinu s HDZ-om
Meštrovićeva koalicija s HDZ-om u slučaju pobjede Marka Vučetića čini se najmanje vjerojatnim ishodom. S HDZ-om bi, doduše, Meštrović mogao napraviti pristojnu većinu od 18 vijećnika, ali dugoročno ni to ne bi imalo smisla. Opstruirati i raspustiti vijeće, ići na nove izbore u kojima je pitanje kako će ponovno proći njegova lista, ne čini se baš nekakvim logičnim političkim ciljem.
Osim toga, na novim izborima, kad bi do njih došlo, Meštrović ne bi mogao računati na dio svojih birača. Na ovima je privukao podjednako glasače nezadovoljne HDZ-om i SDP-om. Bilo kome da se prikloni u sastavljanju Vijeća, jedan dio svojih birača nepovratno će izgubiti. Kako to izgleda pokazuje primjer MOST-a, kojega su Petrov i Grmoja na prvim izborima držali “ni lijevo ni desno”, pa su u Zadru u Sabor prošli i Miro Bulj i Marko Vučetić. Nakon priklanjanja Tomislavu Karamarku zauvijek su izgubili dio “lijevih” birača te se kao stranka desnog centra nikada nisu uspjeli vratiti na prijašnje rezultate. Upravo to čeka Meštrovića na sljedećim izborima, ako se ne uspije nametnuti nekim konstruktivnim rezultatom u ovom mandatu.
U igri s takvim ulozima, dolazimo da jedinog izvjesnog epiloga – pristajanja uz pobjednika, ma tko to bio.
Pobjeda Dukića ili Vučetića, podrška Meštrovića.
Pritom, na sporazum s pobjednikom ne treba doživljavati kao izdaju birača. Kako Meštrović u kampanji nije predstavio nekakav posebni program, niti je njime lovio glasače, sada i nema što braniti. Nekoliko stvari na kojima će inzistirati – privatizacija ili kvalitetnije upravljanje sportskim klubovima (KK Zadar i HNK Zadar), racionalizacija rada komunalnih poduzeća (sa smanjenjem cijene usluga), inzistiranje na jednom ili dvojici nezavisnih stručnjaka, koji će umjesto kumova i netijaka biti izabrani na upravljačke pozicije, jedan veliki projekt koji će se njegovom inicijativom realizirati na Bokanjcu… Uspije li biti “kontrolor” vladajuće većine, mogao bi računati i na podršku na sljedećim izborima. Zato je jedini mogući ishod – pristajanje uz pobjednika, nakon kraćih ili dužih pregovora, javnim opredjeljenjem ili tihom podrškom u Gradskom vijeću.
I na kraju…
Bitka za gradonačelničko mjesto u Zadru velika bitka HDZ-a i SDP-a na nacionalnoj razini, ispalo je i – najvažnija na ovim izborima. S jedne strane tu je SDP s rezultatom od tek četiri vijećnika, ali i spletom okolnosti mogućnošću da njegov kandidat “sruši utvrdu HDZ-a”. Stranci koja je izgubila Zagreb, koje nema u Splitu i Osijeku, kojoj i u Rijeci prijeti gubitak vlasti daju li desni birači podršku nezavisnom Štimcu, pobjeda u Zadru sjela bi kao “šamar budali”. S druge strane, ni HDZ-u ne cvjetaju ruže u Zagrebu, Rijeci, u Osijeku još uvijek mogu izgubiti, a u Splitu će voditi borbu s Ivicom Puljkom. Pad u Zadru bio bi veliki udarac i samom Andreju Plenkoviću, zbog čega premijer i njegovi ministri na dnevnoj bazi hodočaste u Zadar i nastoje prikazati što su radili u posljednje četiri godine. Zbog svega toga, izbori u Zadru s pravom nose epitet izbora “na sve ili ništa”.