Općinski sud u Zadru odbio je zahtjev Zlatka Jurinića da mu Grad Zadar isplati milijun kuna kao odštetu za deposedirano građevinsko zemljište na Višnjiku. Radi se o slučaju starom petnaestak godina, u kojem su nekadašnji vlasnici tamošnjeg zemljišta tvrdili da su ih gradske vlasti prevarile kada su njihovu imovinu, oduzetu u bivšoj državi za gradnju TŠC-a, prodali privatnom investitoru za gradnju stanova. Sporan je bio postupak u kojem Grad nije tražio vlasnike i njihove nasljednike kako bi se očitovali u eventualnom parničnom postupku, već su ih proglasili nestalima ili mrtvima.
Zadarska policija pokrenula je istragu ali nije našla ništa sporno, što se pokazalo ispravnim i u budućim sudskim postupcima. Dio vlasnika, poput Jurinića, misli kako ipak sve nije provedeno po zakonu te da on niti njegov otac nisu svojedobno obeštećeni za zemljište.
– Nije sporno da je bivša SO Zadar dana 2. travnja 1986. godine donijela rješenje o deposedaciji i dodjeli građevinskog zemljišta kojim je ocu tužitelja i drugim vlasnicima naloženo da u roku od 15 dana Tehničkom školskom centru za odgoj i usmjereno obrazovanje Zadar predaju u posjed predmetno zemljište. Nesporno je i da sklopljen Sporazum o naknadi, ali tužiteljev otac nikad nije primio naknadu. TŠC nije izgrađen na nekretninama koje su obuhvaćene rješenjem, niti se to zemljište ikada privelo namjeni zbog koje je taj postupak vođen. Tužitelj drži da je time Grad Zadar, odnosno njegov prednik SO Zadar faktično stavio izvan snage rješenje od 2. travnja 1986. godine, a jasno iz tog razloga nikada nisu primili nikakvu naknadu po tom rješenju, naveo je u tužbi Jurinić, koji je za ukupno 710 m2 zemljišta po cijeni po koju je tuženik istu prodao (210 Eura za 1 m2), tražio 1.088.430,00 kn.
Jurinić je smatrao, a što mu je i više puta kazano u Gradu Zadru, obzirom da je i sam bio djelatnik Grada Zadra, da će mu se sporne nekretnine vratiti i to sve one koje nisu privedene svrsi. Pokrenuo je postupak tek kod trenutka kada je shvatio da se zemljište koje bilo predmet rješenja komisije za deposedaciju prodaje na javnoj dražbi.
U presudio kojom je odbio ovaj zahtjev sud je ponovio kako je već pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru iz 2014. odlučeno da se odbija zahtjev Zlatka Jurinića radi naknade za deposedirano građevinsko zemljište budući da je od sklapanja Sporazuma do podnošenja tužbe proteklo 22 godine te je nastupila zastara potraživanja. Što se tiče drugih navedenih čestica proizlazi da je vlasnik istog bio Frane Jurinić odnosno Šime Jurinić, a ne Zlatko Jurinić, a tužitelj nije ničim dokazao da su njegovom ocu Jurinić Zdenku deposedirane čestice odnosno da bi on bio vlasnik navedenih čestica. Tužbeni zahtjev u cijelosti je odbijen kao neosnovan.