U sklopu Međunarodnog dana Mediterana u prohladnom sv. Donatu izvedena je multimedijalna predstava More ko žena miče pločice svojih dragulja u izvedbi Zadarskog plesnog ansambla u koreografiji i režiji Sanje Petrovski. Predstava je organizirana i izvedena u suradnji sa Zakladom Anna Lindh, Hrvatskom mrežom za suradnju na Euro-Mediteranu te Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva.

Multimedijalna predstava Zadarskog plesnog ansambla More ko žena miče pločice svojih dragulja sadrži u sebi interdisciplinarne elemente poezije, glazbe, fotografija, video materijala, pokreta, plesa, fizičkog i ambijentalnog teatra koje ujedinjuje konkretan, a istovremeno apstraktan motiv mora kao metafora života i neiscrpna tema u svojim brojnim značenjima i neukrotivosti.

Kao inspiracija za ovu cjelovečernju predstavu poslužila je pejzažna pjesma Miroslava Krleže, Bonaca u predvečerje čija se atmosfera dočarava svjetlom, slikom, pokretom i zvukom, a u interpretaciji zadarskog glumca i redatelja Vinka Radovčića. Plesom se asocijativno i narativno povezuju fotografije Aleksandra Bonačića i video uradaka Petra Petrovskog koji sadrže motive mora u svim njegovim promijenama, dok kostimi Marije Šarić Ban naglašavaju urbanu crtu mediteranskih gradova. Aleksandar Bonačić, zadarski fotograf je između ostalih nagrada ove godine dobitnik prestižne nagrade Tošo Dabac i Grba grada Zadra. 

Zvuk flaute Ane Lakić stapa se sa zvukom jedinstvenih zadarskih morskih orgulja u skladnu i homogenu cjelinu.

Predstava prati neprekidne mijene mora, promjene vremenskih prilika slikovito ocrtane na morskoj površini transformirajući ih u pokret i ples te slažući po principu kolaža priče vezane uz mediteransku atmosferu i doživljaj života blisko vezan uz prirodu. Svi stanovnici priobalnih područja svjedoci su povezanosti duševnih stanja sa meterološkim prilikama vezanih uz more. Efekti juga na pojedinca već su poslovični stoljećima. Kroz predstavu se nižu elementi folklora, začudnih priča, običaja i zvukova, slike mora koje prikazane na zidovima rotonde crkve sv. Donata pretvaraju se u apstrakciju koja osim prihvatljive i estetski dorađene scenske metafore zadire duboko u mentalitet ovoga podneblja. Zvuk flaute i disharmoničan, no predivan zvuk jedinstvenih zadarskih morskih orgulja podcrtava meditativni karakter čitavog podneblja.

 
Homogena skupina od šesnaest različitih osobnosti povezanih ovim projektom, okupljena je u zajedničkoj misiji da podsjeti kroz vlastitu memoriju tijela povezanost s morem i na taj način potakne kolektivnu memoriju da promišljanjem ostvari konekciju s prostorom Mediterana kao kolijevkom današnje civilizacije.
Zadarski plesni ansambl prisutan je i priznat na hrvatskoj plesnoj sceni više od trideset godina. Do sada je isproducirano preko četrdeset cjelovečernjih predstava, Ansambl je također organizator festivala suvremenog plesa Monoplay priznatog na svjetskoj razini, festivala Večer plesne minijature, nosioc je zadarske Plesne sezone, organizator brojnih edukativnih platformi, radionica i rezidencija sa ciljem decentralizacije i profesionalizacije zadarske plesne scene.

Koncept, režija, koreografija: Sanja Petrovski
Asistenti koreografa: Patricia Gospić, Korina Oltran
Izvođači: Zadarski plesni ansambl: Patricia Gospić, Bernarda Klarin, Korina Oltran, Anđela Matulić, Mia Šare, Nina Pavić, Lucija Ristić, Lucija Jurjević, Tara Kokić, Tina jurjević
Flauta: Ana Lakić
Stihovi: Miroslav Krleža
Recitator: Vinko Radovčić
Fotografije i fotograf predstave: Aleksandar Bonačić
Video: Petar Petrovski
Kostimografija: Marija Šarić Ban
Grafičko oblikovanje: Korina Oltran
Producent: Natali Mahmić