U srijedu, 15. lipnja u Kneževoj palači s početkom u 13:15 sati otvorit će se dječja izložba "Petar Lorini Vizionar" u organizaciji Narodnog muzeja Zadar i Osnovne škole Petar Lorini iz Sali.

Nakon nešto više od sto godina od smrti Petra Lorinija, Saljanina koji slovi za jednog od najvećih stručnjaka za ribarstvo na ovom području, ovom izložbom želi se javnosti približiti njegov život.

Roditelji su mu kao nadarenom djetetu omogućili školovanje u Dubrovniku gdje je pohađao i završio Učiteljsku školu - Preparandiju, dok je u Zadru u Arbanasima 1868. završio učiteljski tečaj, nakon kojeg je bio učitelj u Korčuli i Kotoru.

U studenom 1873. dolazi za učitelja u svoje rodne Sali gdje je imenovan upraviteljem Pučke škole. Iste godine uvodi hrvatski jezik u nastavu, koja se u Salima dotad održavala dvojezično na talijanskom i hrvatskom. Po dolasku u Sali, Lorini postupno uvodi četverogodišnje osnovno školovanje, a njegovim zalaganjem 1885. prvi put pučku školu pohađaju ženska djeca. Od 1882. godine postaje povjerenik Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora za Sali i okolicu, čiji je jedan od utemeljitelja. Od 1886. povjerenik je Matice Hrvatske i suradnik Hrvatske enciklopedije.

Nakon punih dvadeset godina vođenja saljske škole imenovan je nastavnikom učiteljske škole u Arbanasima u Zadru 1893. godine, a Saljani su mu tom prigodom priredili svečani ispraćaj. Na dužnosti u Arbanasima ostao je do 1897. godine kad je već bio priznat stručnjak za ribarstvo te je iste godine imenovan prvim nadzornikom ribarstva za Dalmaciju, Istru, Trst i Goričko primorje kod Pomorske vlade u Trstu. Tu je dužnost obnašao sve do svog umirovljenja 1912.

Pridonio je uređenju obale u Salima te izgradnji tvornice za preradbu ribe, što je utjecalo na razvoj cijeloga dugootočkog kraja. Lorini je 1921. sastavio nacrt Zakona o morskome ribolovu i sudjelovao u trgovačkim pregovorima s Italijom, a od 1. svibnja iste godine u Beogradu i na izradi konvencije o ribolovu i razgraničenju na moru između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Italije. Za vrijeme tih pregovora iznenada je umro 17. srpnja 1921. Njegovi posmrtni ostaci prevezeni su na teret države u Sali, gdje je i pokopan u obiteljskoj grobnici.

Izložba ostaje otvorena do 30. lipnja.