Na natječaj poštanskih uprava svatko može poslati svoj prijedlog za teme na poštanskim markama. Tako je gotovo u cijelom svijetu. O prijedlozima najprije raspravljaju posebne komisije, a konačna je odluka na poštanskoj upravi. No, za one koji ocjenjuju opravdanost pojedinog prijedloga život baš i nije uvijek lagan, iako moram priznati da može biti i zabavan. Puno je primjera, a za ovu sam prigodu odabrao slučaj iz 1976. kada je poštanska službe SAD objavila okružnicu pod naslovom „Prijedlozi su za poštanske marke katkada đavolji problem”.
Naime, jedan je Amerikanac predložio svojoj poštanskoj upravi da izda marku u počast Sotoni, a da ona bude puštena u optjecaj u mjestu Hell (što doslovno znači pakao) u državi Michigen. Drugi je Amerikanac mislio da je markom vrijedno obilježiti jubilej prve pljačke banke koja se odigrala usred bijela dana, a jedan – očito detektivski raspoložen – predložio je da se izda serija od deset maraka sa slikama najopasnijih kriminalaca koje traži policija. Između nešto više od 4000 prijedloga koliko u prosjeku godišnje dobiva američki poštanski operater ima ih na desetke koje predlažu gurmani jer bi na markama htjeli vidjeti hamburgere, kisele krastavce i druge namirnice dobra okusa, ali je među njima ipak najzanimljiviji onaj u kojem je jedan Amerikanac predložio da se izda marka sa slikom ″pereca″, koja bi sa zadnje strane bila se premazana ljepilom s okusom piva.
Ako uzmete da treba „proučiti” više od 4000 ovakvih i sličnih prijedloga, doista je odlučivanje o markama katkada – vražji posao. Najbizarniji mi se ipak učinio prijedlog jednog Amerikanaca koji je predložio da se na nekoj budućoj marki prikaže lik njegova gazde – jer je filatelista, a ubitačno blesavim prijedlogom smatram jednog „inovatora” koji je predložio da se marke tiskaju „naglavce” jer će se tako uštedjeti vrijeme koje se potroši pri „sređivanju” slika da stoje kako treba. Svašta!