Najnovija vijest da je Južnokorejac pobjegao u Sjevernu Koreju pomalo je "krivac" za ovu moju filatelističku zanimljivost. Naime, priču o zecu (koja živi u narodnom naslijeđu Korejanaca još od 18. st.) poslužila je pošti Sjeverne Koreje (zemlje s najtajnovitijom i najbrutalnijom diktaturom na svijetu) da 1969. godine na četiri poštanske marke prikaže (koliko - toliko) svu pokvarenost, okrutnost, podmitljivost i nesposobnost feudalaca (kapitalista) i uvjete života porobljenih klasa, ali i njihovu mudrost. Tako je barem pisalo u prospektu koji je izdalo poduzeće koje se bavilo izvozom poštanskih maraka u glavnom gradu Pjongjangu.

Za razliku od poznate nam Ezopove basne, gdje vrijedna kornjača pobjeđuje zeca u utrci, sjevernokorejska priča je, vjerovali, ili ne, na strani zeca.

Priča počinje tako što se kći Kralja zmajeva koji živi pod Južnim morem razboljela. Liječnici su mu rekli da njezinu bolest jedino može izliječiti jetra zeca. Zato je Kralj Zmajeva sazvao sve svoje savjetnike i upitao ih tko će poći u svijet zemlje da potraži jetra zeca. Kitovi, ribe, lignje, jastozi - svi miljenici Kralja zmajeva - bili su tihi jer su se svi bojali izlaska na površinu. Konačno se skromna kornjača dobrovoljno javila, pa je baš ona krenula u potragu za zecom.

Doplivavši na kopno, kornjača na pješčanoj plaži zatekne krznatu bijelu životinju kako skakuće na stražnjim nogama.

"Oprostite, dragi gospodine", rekla je kornjača, "ali, možda ste vi zec."

"Pa da, jesam", odgovorio je zec. "Zašto pitaš?"

„Poslalo me Njegovo Veličanstvo, Kralj zmajeva da pozovem stvorenje vašeg opisa da bude njegov gost u njegovoj prekrasnoj palači pod morem".

"Volio bih je posjetiti", rekao je zec. "Ali ne znam plivati. I ne ulazi li vam voda u oči i usta? Kako bih dolje disao?" "Oh, ne brini se", rekla je kornjača. Ponijet ću te na svojim leđima. Brzo ćeš se naviknuti i moći udisati zrak".

Kad su stigli do Zmajeve palače i stali pred kralja, zecu nije trebalo dugo da shvati kako je prevaren. "Žao mi je što moja kći mora pojesti vaša jetra da bi povratila svoje zdravlje", rekao je Kralj zmajeva. "Zahvaljujem vam prije nego što vas moji liječnici odvedu".

U početku se zec i te kako uplašio, ali bio je pametan i brzo je razmišljao. "Vaše veličanstvo", rekao je, ponizno se naklonivši, "ne bih volio ništa bolje nego da budem taj koji liječi vašu kćer. Ali bojim se da je moja jetra vrlo vrijedan organ, pa ne putujem s njom. Da sam samo znao da će vam trebati, donijeo bih je sa sobom. No, trenutno je skrivena na tajnom mjestu u šumi. Molim vas, veličanstvo, ako želite da me kornjača odvede na površinu, rado ću se vratiti s jetrom. Bit će mi čast žrtvovati se za vas".

Kralj zmajeva bio je jako impresioniran zečevom predanošću, pa mu je dao dopuštenje da se vrati u svijet kopna po svoju jetru. Kad je kornjača vratila zeca na površinu, zec se nasmijao i rekao: "Živio sam i živio, a budalu poput tebe nisam vidio. Kako netko može živjeti bez jetra? Zar si mislio da ću dopustiti da me tvoj glupi Kralj zmajeva otvori i uzme mi jetra". Potom je zec otrčao u šumu.

Dakako, zec predstavlja obespravljen sjevernokorejski narod i njegovu tragičnu povijest, ali i njegovu mudrost, a Kralj zmajeva glupe feudalce i kapitaliste. Koliko mi je poznato, današnji zagonetni sjevernokorejski „Dragi vođa", Kim Jong-un nije filatelist (ili je, ali se taji, jer je to kapitalistički hobi!), ali bih se okladio, u vlastita jetra, da ovu narodnu priču zna napamet.