Povodom Krševanovih dana kršćanske kulture 2021., u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru, u ponedjeljak, 20. prosinca u 11:30 sati održat će se predavanje: „Lorenzo Luzzo "Uznesenje Marijino".

Bit će to prikaz konzervatorsko-restauratorskih radova i povijesno-umjetničkog značaja." Predavanje će održati Rita Perić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda i Ana Jordan Knežević iz SICU. Povodom Krševanovih dana kršćanske kulture, u ponedjeljak, 20. prosinca 2021. godine će Rita Perić (Hrvatski restauratorski zavod) i dr. sc. Ana Jordan Knežević (Stalna izložba crkvene umjetnosti), najavili su iz Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Slika Uznesenje Marijino djelo je slikara Lorenza Luzza iz 16. stoljeća, utvrdili su stručnjaci. Lorenzo Luzza (Zadar ili Feltre, 1484./1485. - Venecija ili Zadar, 1526./1527.), zvan je Zarot(t)(o) (Zadranin) i Morto da Feltre. U njegovim radovima mogu se prepoznati utjecaji Tiziana, Rafaela, Sebastiana del Piomba te Giorgionea.

Oltarna pala Uznesenje Marijino slikana je temperom na drvu (246 x 137,5 cm). Na rubovima slike vidljive su konture profilacije renesansnog okvira. Kompozicija je podijeljena u dva dijela. U donjem su dijelu oko praznoga mramornog sarkofaga, ukrašenog renesansnom girlandom s ovnujskim glavama i anđeoskom glavicom, naslikani apostoli, svjedoci Bogorodičina Uznesenja na nebo. U gornjem dijelu kompozicije skupina anđela nosi Bogorodicu na nebo. Pri dnu slike, na sredini se nalazi potpis slikara: Laure(n)tius: Lu(cius) Feltri(nus) fec(it), koji je prije pogrešno čitan, pa je djelo pripisivano Rafaelovu učeniku Francescu Fattoriju. No Sergio Claut je potpis 1981. godine reinterpretirao i sliku pripisao Lorenzu Luzzu.

Nije potpuno jasno podrijetlo slike, no vjerojatno se nalazila u crkvi sv. Marije Velike u Zadru koja je srušena 1570./1571. godine zbog gradnje gradskih utvrda. Tad je umjetnina prenesena u crkvu benediktinki, posvećenu Marijinu rođenju. Od 1976. godine slika se čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru.

Novi konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su 2013. godine istraživanjima, laboratorijskim analizama te snimanjima tehnikama RTG, UV i IC reflektografije. Prvi opsežniji konzervatorsko-restauratorski radovi na slici Uznesenje Marijino izvedeni su 1971. godine u Restauratorskoj radionici tadašnjega JAZU-a u Zagrebu. Tada su sanirana velika oštećenja drvenog nosioca i izrađeno je novo ojačanje poleđine. Za konsolidaciju odignutih slojeva preparacije i boje, kao i drvenog nosioca, upotrijebljen je vosak. S vremenom, tamnjenjem boje retuširanih površina nastale su brojne nečitljive mrlje koje su sa slojem potamnjelog laka narušile izvornu ljepotu i vrijednost umjetnine.

Novi konzervatorsko-restauratorski radovi počeli su 2013. godine istraživanjima, laboratorijskim analizama te snimanjima tehnikama RTG, UV i IC reflektografije. Uklonjeni su slojevi starog potamnjelog laka i retuša te izrazito debeo sloj voska. Izvedena je konsolidacija nestabilnih površina slikanog sloja te konsolidacija šupljina drvene osnove. Rekonstrukcija mehaničkih oštećenja izvedena je s više vrsta preparacije koje su prilagođene površini slikanog sloja. Retuš je izveden u podsliku gvaš bojama hladnog kromatskog spektra te završno lakirnim bojama. Rekonstruirani su i završni lazurni slojevi izvorne boje, oštećeni u velikoj mjeri nekontroliranim čišćenjem u prethodnim intervencijama na slici te oksidacijom pigmenata. Ujednačene su nove plohe boje s originalnim slikanim partijama i nanesen je završni lak.

Dovršetkom višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova na oltarnoj pali Uznesenje Marijino, omogućenih sredstvima Ministarstva kulture. Sjaj i koloristička kvaliteta vraćeni su iznimnom djelu venecijanskoga renesansnog slikarstva, izloženog u prostorima Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.