U organizaciji Dragon teatra, predavanje Odisejev povratak: pobjeda ljudskoga uma nad opasnostima i iskušenjima, prvo u ciklusa predavanja i masterclassova, održat će se u srijedu 8. siječnja u 19.30 sati u multimedijalnoj dvorani Kneževe palače. Predavanje je otvoreno za sve zainteresirane. Na putovanje od Troje do Itake povest će doc. dr. sc. Sabira Hajdarević s Odjela za klasičnu filologiju Sveučilišta u Zadru. Radom na novom projektu ODISEJA 2020. Dragon teatar želi podsjetiti, kao i ponovno ukazati na tu činjenicu. Pozivamo na redefiniranje i ponovno promišljanje značaja i uloge umjetnika i publike u nastanku kazališnog djela te istražiti elemente koji stabiliziraju umjetnički proces i kreativni rad svih aktera projekta.
Homerov Odisej jedan je od najpoznatijih likova grčke književnosti u cjelini. U Ilijadi ga susrećemo u ulozi staloženoga ratnika-savjetnika, a Odiseja slavi njegovu upornost, snalažljivost i lukavost pomoću kojih se (nakon deset godina ratovanja pod Trojom i dodatnih deset godina lutanja po Sredozemlju) uspijeva vratiti svomu domu i supruzi. Patnje, stradanja, iskušenja i prepreke koje Odisej u epu nadvladava tijekom dugoga i mukotrpnoga povratka danas predstavljaju općepoznat simbol; pojam „Odiseja” ne upućuje nužno na istoimeno književno djelo, već može označavati bilo kakvo dugotrajno i komplicirano putovanje ili naoko neostvariv zadatak s mnogim preprekama.
Odisejev (naposljetku ipak) uspješan povratak predstavlja trijumf upornosti i afirmaciju moći ljudskoga uma. Naime, običan čovjek od krvi i mesa u Odiseji nadvladava oluje i bijes božanstava, preživljava brodolome, nadmudruje čudovišta i odolijeva svim ponuđenim iskušenjima: odbija zamamne žene, lagodan život u blagostanju, čak i besmrtnost.
Kazalište je kao skupa, kolektivna umjetnost prošlih stoljeća postalo elitnom umjetnošću gdje služi kao mjesto na kojem se elita okuplja te svojom odsutnošću i nezainteresiranošću oslabljuje poruku i izričaj medija i umjetničkog djela.
Alternativno kazalište predstavlja otklon od takve koncepcije te se njegovo djelovanje obezvređuje ignoriranjem i isključivanjem iz dominantnih društveno-ekonomskih tokova.
Kazalište ima smisla onda kada izvođač u nastup uključuje vlastita stajališta i osjećaje jer na taj način izravno dopire do publike.